Sretne misli
Tata je u bolnici i uskoro ide na operaciju. Svi smo na iglama i čekamo da sve prođe i da se vrati kući. Kada će to točno biti, ne znamo. Znam samo da se moj pogled na život bespovratno promijenio. Postala sam osjetljivija, nemirnija... ujedno i cijenim svaki trenutak slobodnog vremena proveden sa dragim ljudima. A tako valjda mora biti, mora te meteor pogoditi u glavu kako bi primijetio kamenčiće na putu.
Puno je ružnoga oko nas i treba se zaista potruditi pronaći nešto lijepo. Uočila sam da je lakše naći negativno naspram pozitivnog, iako ne znam da li je stvar u meni ili se u posljednje vrijeme dešavaju sve sami «crnjaci». Zapravo se ne sjećam kada sam posljednji put pročitala neku lijepu vijest, makar i vijest o tome da je netko uzgojio krumpir od 1,5 kg. Stalno netko laže, netko krade, netko zlostavlja životinje, netko zlostavlja vlastitu djecu... neki niti ne priznaju vlastitu djecu, a drugi jednostavno pribjegavaju starom, «dobrom» sistemu šake.
Jesmo li mi iznimka ili je cijeli svijet počeo uočavati samo ružne stvari i negativnosti? Postoji li još uvijek kategorija dobrih vijesti u našem ili inozemnom novinarstvu? Ili još važnije, u svijesti ljudi? Zašto ne mogu saznati da je npr. Miro iz Sikirevaca postao tata u 38 godini života i dobio četvorke, zašto se ne izvještava o npr. dobrom urodu agruma u dolini Neretve ili o prvoj nagradi za inovacije koju su dobili neki klinci iz nekog mjesta? Ma nemoguće da se ništa dobroga ne dešava u našem dvorištu. Stoga vas pozivam da zajedno napravimo post o dobrim i pozitivnim stvarima koje su se desile u posljednje vrijeme...napišite prvo što vam padne na pamet...želim samo «sretne» misli i komentare...o «crnjacima» ćemo drugi dan...