Bejbisiting
Konačno je petak. Ovaj tjedan mi je prošao extra super brzo jer su me tako zatrpali poslom da sam morala dolaziti pola sata ranije na posao da stignem uopće pročitati blogove. Nečega se čovjek ipak ne može odreći u životu. Uslijed kronične besparice u koju smo zapali, odrekla sam se gotovo svega, ali od bloga ne odustajem. Pa makar mi krvopije iz HT-a ovaj mjesec poslali račun od kojeg bi osobe sa kardiovaskularnim tegobama dobile jedan mali napadaj.
Danas popodne mi dolaze moja dva bandita od nećaka i sutra cijeli dan glumim «sjedenje na bebi» ili bejbisiting. Sad moram smisliti kako da kreativno provedemo taj dan tj. u prijevodu kako da njima ne bude dosadno i da se jedni drugima ne popnemo na glavu, a opet se svi zabavimo. Najlakše je staviti crtić u dvd i bogteveseli, ali ja nisam pobornik takvih rješenja.
S opasnošću da zvučim kao ona dvojica sa balkona u Muppet showu (ona dva starčeka koji stalno nešto prigovaraju)... nekako imam osjećaj da je to u «moje vrijeme» bilo jednostavnije. Ja sam po cijele dane bila vani bez obzira na godišnje doba i moji nisu morali brinuti hoće li mi se nešto desiti. Danas svi nekako panično čuvamo djecu i držimo ih pod staklenim zvonom. Tako se moja sestra ljuti kada moji nećaci (7 i 9 godina) provode više sati u igri, vani sa drugom djecom. Boji se da će se jedan prehladiti, drugi potući ili da će im se nešto ružno dogoditi. A zaboravlja da smo nas dvije bile vani što bi moja baka rekla «ko' drek na cesti». I ispale smo sasvim o.k.
Znam, danas ima puno više bolesnika, nasilja, prometa, ali ako ih ne pustimo da sami neke stvari nauče, postanu odgovorni za svoje ponašanje i postupke...onda im radimo medvjeđu uslugu. Zato se klinci uvijek vesele kada dolaze «na vikend kod tete» jer znaju da nitko neće visiti nad njima i stalno im nešto «nemoj ovo...nemoj ono...».
Želim vam nadasve i poglavito ugodan vikend...