Psihijatrijski klinika - Dr.Martina Gregurića (Grege)

nedjelja, 04.09.2005.

“Bicikle voze, ponositi svi.”

Idem ja tako na biciklu preko pet puteljaka i par cesta,... idem ja tako... ponosit... i razmišljam o prošlim, sadašnjim i onim događajima koji se imaju zbiti... potiskujuči konjski umor i bolna križa koja sam zaradio tijekom mukotrpnog slaganja drva kod mene samoga i Sameta. U toj radnoj akciji sudjelovalo je cijelo Wizlovo društvo (da tako nas sada zovu, on nam je vođa... kud on tud i mi) i vraški smo radili, no od svih se najviše isticao Bubaš koji je svojim mudrim savjetima uvelike pomogao svima nama, ali najviše meni... mene je par puta htio zatrt cijepanicama, čak je i par puta uspio... ali to je sve OK tako ja i on izražavamo međusobno poštovanje... Samo pojma nemam Bubaš što je sa Hanom(e jer se Hana piše sa dva n i jel ti teško padne kad je zazovu Hana Barbera?), ali sam uvijeren da znaš što radiš...kao i uvijek... Marat je jako sretan i ponosit... to ste valjda skužili iz posljednjeg posta, pogotovo je sad presretan kad je Marina (Veterina) otišla u omraženu nam tako Sloveniju... da skoro zaboravih reči osnovali smo projekt Velika Hrvatska koji ima kao osnovni zadatak zbrisati sloveniju sa karte i pripojit je hrvatskoj...

- Pošto u ponedjeljak počima još jedno dosadno I predvidivo polugodište evo jedne pjesme koja bi Vas trebala potaknutu na rad, požrtvovnost u svrhu viših ciljeva… ili tako nešto…

Maljcinka, IDOLI

Plamene zore bude me iz sna,
fabricka jutra, dim iz dimnjaka,
pesma se ori mladi radnici,
celicna jutra hitam fabrici.

Drugovi moji, hrabri, veseli
bicikle voze, ponositi svi.
Drugovi moji, hrabri, veseli
pobede nove nosicemo mi.

Sunce vec greje, vetar carlija,
jutarnja rosa, zemlja mirisna,
sunce vec greje A-A-A-A-A-A,
bogata zetva, radujem se ja.

Sada ide dio pjesme na ruskom, koji je zakon.. I žao mi je što ga neznam…

Visoke peci potpaljujem ja,
ruda se topi, nasmejan sam ja.
Pesma se ori, peva fabrika,
pesma se ori A-A-A-A-A-A.


Ja sam počeo nekako neubičajeno puno piti, pa sam malo zabrinut… pojma nemam zašto… mogao bih malo razmislit o tome… ili zašto da još mučim moj ionako preopterečen um… Da bio sam na roštilju kod razrednice “neki dan” (gubim se u vremenu… valjda posljedica alkohola), iznenadile su me tamo četri osobe… prva… Nikolina popila je skoro “cijelu”pivu, moj uzor nepijenja alkohohola je puko.. šmrc.. Kadečka je dokazao kako ima slabu snagu volje i popišio… cigaretu iako je rekao da neče više, a da bi sranje bilo veče rekao je da če u subotu častit a nije… joj,joj.. nit ponosa..nit bicikla(posuđuje ga stalno od Marca)al valjda če biti bolje, sljedeča osoba koja me iznenadila je Sano koji je pazite… veslao I to prvi put u životu na Kupi… da,da al neču spomenti kod te plovidbe da su mene htijeli “ostaviti na obali” samo bi me zanimalo kako bi došli do te obale, ili bolje… kad bi stigli do te obale… jer niko nije znao veslati osim mene I Nikoline… četvrta osoba koja me iznenadila je Teler koji je napravio super vatru za roštilj, svaka čast… o ostalom mi se neda pričat jer je previše klasično… od te ču klasike spomenuti da su Ana I Mažić otišli na “posljednji” razgovor… I tako dalje i dalje, razumijete o čemu pričam… kad kad se slažem sa kadečkom da je život dosadan u posljednje vrijeme… Da, natrag u Wizlovo društvo… Coky nažalost nikako na zelenu granu sa dečkima iz Gajeve… al je obrijo glavu…pa.. u njemu vidim sebe za jedno 6 mjeseci kad mi bude opala sva kosa… šmrc… Renatu ču samo spomenutu iz jednog razloga, da joj se zahvalim što je branila mog, ustvari našeg… Apoljona… a za poljevanje smo se dogovorili… I za kraj Wizlovo društvo je dobilo pridruženog člana- Evgenija, čitajte o njemu nekom drugom prilikom…

- 12:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>