Već je prosinac, kraj 2012. godine, a ja se pitam kuda to vrijeme leti. Toliko se toga promijenilo, dogodilo. Nisam ni bila svjesna kako se stvari mijenjaju, sve dok sad nisam pogledala, s nekakve distance.

Nekoliko ljudi je izašlo iz mog života. I bolje, ne sviđa mi se kakve su osobe danas. Vjerovatno ni ja njima, ali što se može. Jednom smo si bili super dok smo se napušeni cerekali prolaznicima. S nekima sam se dosta zbližila, a neki su tu otprije i ne pomišljaju na odlazak bez obzira na bilo koju svađu ili poraz. Ma možda i nema takve osobe, možda je to samo moje trenutno dobro raspoloženje.

Kako je čudno što uvijek želimo nešto što jednostavno ne možemo imati ili nešto (netko) što ne želi nas. Sanjala sam sinoć da me je poljubio. Možda i ne osjećam ništa prema njemu, možda je to samo požuda. Podrazumijeva li se pod varanje i razmišljanje i sanjarenje o drugom? Je li gori oblik prevare konstantno razmišljanje o drugom i upitnost osjećanja nečeg više od same požude ili neobavezan seks za jednu noć? Ja se ne mogu odlučiti. U oba bih se slučaja osjećala izigrano, mizerno i prevareno.

Hrana mi je i dalje najveći neprijatelj. Malo jedem, malo se prejedam, malo gladujem i malo rigam. Do Nove godine želim skinuti 5 kg. Sutra već ću se javiti s novim postom i napisati što sam sve pojela.

:-*:-*