moji događaji
28.10.2007., nedjelja
Zdravija hrana ili zdraviji obrok
|
Toliko smo zasićeni sa svih strana s pričama o zdravoj hrani i zdravoj prehrani. Mi, moderni ljudi uvijek nešto novo izmišljamo, pokušavamo nešto novo napraviti kako bi nam bilo bolje u ovom modernom svijetu punom nasilja i stresa. Izmišljamo svakakve dijete za zanimljivim nazivima kao što je UN dijeta, kaktus dijeta i sl. Ima jedna izreka koju je jedan filozof izrekao u vezi pitanja koje je najbolje vrijeme za jelo, ovako ide: „Za bogate kad smognu teka; za siromašne, kad smognu hrane“ . Nismo li postali prebogati ili je hrana postala prejeftina. Sada se sve vrti oko hrane i novca. Poslušajte svoju obitelj, uvijek se priča i razgovara o tome šta će se jesti za ručak ili večeru. Barem kod nas studenata, roditelji uvijek postavljaju pitanje: „Jesi li jeo?“. Jednostvano se je sve počelo vrtiti oko hrane, a ne oko sitosti. Držimo se rasporeda vremena jela, kao da ništa nećemo moći napraviti ako ne ručamo točno u 13 sati. Kod mene u kući je uvijek bila strka, hoće li ručak biti gotov točno u 13 sati, jer ako ne bude gotov točno u to vrijeme onda je propast svijeta. Jer moramo jesti točno u to, zadano vrijeme. Previše smo postali ovisno o vremenu, dobro, znam da svi mi imamo obaveze i poslove te se moramo držati zadanog rasporeda jer inače ne bi ništa stigli napraviti. Ali zašto jednostano ne jedemo onda kada smo gladni. Zašto ručak mora biti u 13 sati ako ja nisam gladam točno u to vrijeme. Naravno opet postoji ono, šta bi se dogodilo kada bi peteročlana obitelj jela kada se svakom članu svidi. Da, kaos bi ispao. Ali opet se sjećam svoga djetinjstva, kada sam na silu morao doručkovati kada bih se probudio, ručati u već poznato vrijeme, imati užinu i večerati. Nisam se mogao izvući iz svega toga jer sam bio dijete i morao sam jesti kada su mi rekli, pa bio ja gladan ili ne.  Ali sada kada živim sam jedem kada sam gladan i napravio sam si dva obroka dnevno. A to je negdje prije 12 sati i poslije 17 ili 18 sati. I to bi bilo to. Uvijek osiguravam da mi je razmak između jela 6 sati jer tako želudac stigne preraditi hranu i kada jedete polako prije se zasitite. Mislim da to valja što radim, tj. kako jedem. Tako sam navikao i tako vjerujem da ću nastaviti. Normalne sam kilaže, dobro malo sam mršaviji…  Našao sam jedan članak u jednom magazinu koji mi se baš svidio za ovu temu. U njemu se kaže kako je više od tisuću godina sustav od jednog obroka bio pravilo u dvije države (Grčka i Rim) koje su u tom razdoblju podigle vojske ljudi od kojih bi se svaki mogao mjeriti sa suvremenim sportašem - ljudi koji su danima hodali natovareni željezom (pored odjeće i drugih potrepština) pod kojim bi pokleknuo svaki suvremeni nosač. Hm, ovo dovodi do razmišljanja. Roditelji nam uvijek govore da jedemo kako bi bili snažni, ali po ovom to jednostavno ne drži vodu. Mi nismo snažni ako puno jedemo, nego smo veliki i puni kalorija, a pogotovo ako uz to ništa ne radimo od sporta. A malo je onim koji se bave nekim sportom. Ne Marko, Mario i Ivane seks nije sport, ako to mislite u svojoj glavi !   Evo ovako, stari Grci i Rimljani na vrhuncu svoje moći jeli su dva obroka dnevno. Doručkovali su čašu vode; u podne su jeli malo voća i malo hladnog mesa, a glavni obrok se objedovao uvečer nakon završetka dnevnog posla. Kada osoba jede tri obroka dnevno, crijeva imaju razdoblja rada i odmora. A odmor služi za izlučivanje enzima koji se zatim ispuštaju u velikim količinama kada ponovno stigne hrana. A kada čovjek jede između obroka on postavlja nove zahtjeve pred svoja crijeva, koje ona ne mogu izvesti. To se najviše odnosi na Amerikance koji cijeli dan jedu. Te se to može isto nazvati jedan obrok, ali je razlika što ga oni unose cijeli dan. I pogledajte kako oni izgledaju, tj. većina njih. Jedenje kasno po noći, nakon što ste tijekom dana unijeli i više nego dovoljno količine hrane, na tijelo ima škodljiv učinak. To su nemiran san, i nakon ustajanja ujutro loš zadah, bijel, obložen jezik i često tupa glavobolja u prednjem dijelu glave. Jest po satu a ne prema zahtjevima tijela, što nam pokazuje glad, uvijek znači prejedanje.  Evo još nešto. Mi su u društvu izobilja, imamo sve što poželimo. Kada organizam postane lijen i prezasićen, kada ga se prekomjerno hrani i podvrgava pretjeranom uživanju, organizam je sklon izgubiti svoju funkcionalnost i postati bolestan. Kada su hrana i sklonište lako dostupni, tj. kada se ne moramo potruditi za ničega, onda dolazi do bolesti i gubitka organizacije. Lakoća života vodi atrofiji mišićnog sustava i usaljenosti tijela, poput onih domaćih životinja koje su odviše uhranjene i imaju premalo prostora za kretanje, a tako izgledaju mnogi ljudi koji u civiliziranom životu obavljaju malo ili nimalo fizičkog kretanja te se odaju pretjeranom uživanju u hrani i na kraju postanu bolesni. Ja ne želim biti kao domaća životinja, a nemojte niti vi. Pokušajte jesti zdraviju hranu i nemojte stalno nešto žvakati. Ostavite se stalnog ispijanja preslatkih sokova  i žvakanja preslatkih žvakačih guma. I sada kada sjedite za računalom i čitate ovo, tko zna koliko ste već dugo sjedili danas na toj stolici. Ostavite tu čokoladu ili  slatkiš i uzmite mrkvu . Pokrenite se malo, odite se prošetati ili ako imate psa ili neku životinju odite ju prošetati. Oboma će vam to koristiti. I ne zaboravite, nemojte jesti po vremenu nego kada ste gladni. Pojedite malo obilniji doručak pa nećete biti gladni do poslijepodneva i pijte puno vode.  Pozdrav svima i budite mi zdravi !   |