|
Vrijeme je bilo vrijedno nad našim dušama… zasadilo velika, zvjezdana polja. Oči nam dosežu velika prostranstva i mi se tješimo da gore je vječnost. Ponekad usnem na krilu mašte i odvajam tijelo od duha. Treperim i lebdim ponad sebe i pušta mislim otići. Tu sam i nisam tu. Osjećam vijuganje duše pod mostom. Na mostu, stoji lik u crnom… i prijelaz čuva. I nikako shvatiti dal mu u ruci veslo drijema, il kosu pod plaštem skriva. Duša je vijuga i izmiče naletima požude. Ja znam, on me hoće… Ja znam, tijelo je u postelji a ovo što vrluda, ma jesam li to ja? Toliko puta izgovorim si ime i pomislim, ma o kome ja to zborim? Ja nisam ovo tijelo, ono me tek pronosi stazama. Ja nisam ove ruke i ovi prsti. Ja nisam ova kosa što od bola opada. A bol? Tko mi je bol usadio u misli. Tko mi je bolom zapregnuo tijelo? Kako sam nemoćna u moći. Kako sam jadna u snazi. Kako me obara nemirno stanje duha. Na dlanu sitne molekule. Pune su smiraja. Tek jedna se rastopi u ovom tijelu i ja više nisam svoja. Tad znam, ovo ime, to nisam ja…. Ni ovo tijelo nisam ja. Pod križem se probudim i gledam se raspetu. Kako li je samo duša gipka, a krhka u svom grijehu. Ja snivam… a budne me oči vode. Velikim zvjezdanim poljima… Imam dlanove, u dlanovima košaru. U šetnji sam beskrajem ovih crnih putova mlijekom posutih. Berem zvijezde, poput ludih gljiva…. Znam, svaka zvijezda u mojoj košari, jedan je život ugašen na zemlji. A mene skriva crni plašt…. Kapuca mi lice skriva. Poput egzekutora ja berem živote. I čujem, vrišti u meni glas: Nemoj! Ja sam Bog… i nemaj drugih do mene, ali gora je visoka…. U visini se glasovi gube i trunu. A meni trune tijelo u bolu. Koliko još ostaje, dok kosa ova sva ne opadne… Koliko još ostaje, dok mi jagodice ne iskrvare i dok mi nokti ne skinu vapno sa zidova… bijelih. Ima dolina u visinama. Puna je košuljica što skidahu ih oni prije mene. Tamo se ne govori, tamo tek zveče repovi. Puna je boja i iz kuta moga oka, izgleda divno…. A u njoj su legla. Legla nemira i bola. Koliko još koraka po ovoj boli, koliko još uzdaha iz pluća nagriženih? Koliko još gutljaja slatkog otrova? Život je otrovna zaraza ove kugle. Nisam ju htjela, nisam ju htjela, nisam ju htjela… |
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
