Doctor Gonzo
30.03.2006., četvrtak
KOD FRIZERA
 Čitav dan me drži neka tuga, a mislim i da znam zbog čega. Zbog neodgovornosti prema prijateljima i školi. Ali dobro, na stranu sa umaranjem mozga. Dan nije u potpunosti propao. Otišao sam u školu na kavu ( a to nije jednostavno jer me čitav dan trbuh boli i začepljen sam...) i naručio sam se za šišanje. I opet je radilo ono čudovište koje me je zadnji put onakazilo. Dio razgovora od prošli put je išao ovako:- Molim te, samo mi malo stanji kosu- potpuno jasno i glasno sam joj rekao. - Okej, nema frke.- kaže ona i proizvede onaj srcedrapajući zvuk sa mašinicom prolazeći krpz moju kosu. BZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZSHTZZZZZZZZZZZZLČKJLIIIIIIIZIZIIIIOI IIIIIINNNNNNNGRRRTTTZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ!!!!!!!! Nakon nekog vremena: - Jel ti se sviđa?- pita me. - Pa da, dobra je, a jesi ti kada razmišla o tome koliko boli kada ti netko zabije škare u grlo jer ću ti to napraviti KRAVETINO JEDNA MUTAVA KONJ TI JEBO MATER DA TI JEBO, NE PROBUDILA SE DABOGDA, DABOGDA TE MAMA PREPOZNALA NA DISCOVERY KANALU I MASTURBIRALA NA TVOJU POJAVU KURVO JEDNA NESPOSOBNA DROLJAVA RUŽŽŽNAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!! Danas, isti protagonisti sa smiješkom na licu: - Bok, kako si?- pita me sa posebnim žarom u očima. - Pa evo... imam kosu. - A kaj si trebao?- pita. - Mislio sam se naručiti za šišanje. Ali, di je ona druga cura koja radi?- pitam ja. - Ha ha ha, ma odrezala je nekom tipu pola uha pa je dobila otkaz. Sada samo ja radim. A asistira mi ovaj decko ovdje. On je drugi razred frizerske.- razdragano će ona. Tip je imao nešto na glavi što bi se moglo nazvati kosom ali nisam bio siguran. - Ako hoćeš mogu te i sada ošišati. Imam vremena. Već dva tjedna nema baš posla. - A kada ste zaposlili ovog dečka?- pitam je još uvijek zureći u «frizuru» tog dečka. - Pa... prije dva tjedna.- reče ona nakon kratko vremena razmišljanja (čitaj: 5 minuta) - BOOOOOK!!!!!!!- u užasu bježim iz salona. Mislim da ću puštati kosu. Ovo je bio božji znak. Ili mi je hto reći da ću kod idućeg posjeta frizeru ostati bez glave ili u najmanju ruku, bez ušiju. Hm... mislim da cu puštati kosu. |
28.03.2006., utorak
Priča o X, Y i Z
 Zapravo jako komplicirana priča i jako "sapuničava", ali istinita. I ide ovako:Osoba X i osoba Y su u bliskom krvnom srodstvu. Osoba Z ja bivši, ajmo reći dečko osobe Y, iako ima obitelj u jednoj od država bivše Jugoslavije, ženu i djecu. Osoba Z i osoba Y su dugo vremena bili u vezi i živjeli zajedno. Osoba Y je čak radila u firmi osobe Z. Osoba Z je, kroz zajednički život sa osobom Y, učinio osobu Y potpuno ovisnom o sebi, financijski i emotivno. U jednom trenutku u priču ulazi osoba X koja se preseljava kod osobe Y. I tako taj život funkcionira nekih 5 godina. Ali, u jednom trenutku osoba Y skuži koliko je zapravo ona ovisna o osobi Z i pokušava to promijeniti, naravno u emotivnom smislu jer je i dalje financijski ovisna o osobi Z. Prekidaju vezu, ali nastavljaju zajednički život. Osoba Y bi prekinula i financijsku sponu sa osobom Z, ali je bila i nezaposlena pa je onda radila nedovoljno plaćeni posao i bojala se da svome sinu, osobi X, ne bi omogućila normalan život. Zapravo ne bi mogla omogućiti zajednički život, pa bi se osoba x morala vratiti odakle je i došla. A osobe X i Y su dugo bile razdvojene. Život nije bio baš ugodan jer je bilo konstantnih trzavica izmedju osoba Z i Y, pa onda naravno i izmedju osoba X i Z. I negdje otrilike prije 2 godine se osoba Z odlučila odseliti i prilikom toga je psihički maltretrala osobu X pričama da će X i Y završiti na ulici bez Z, nekih 10ak dana, kada je osoba X trebala biti najskoncentriranija jer je imala problema u školi. I tada se osoba Z odselila i X i Y su nastavili normalan život. Zbog svega što su zajedno proživjeli, osobe Y i Z nisu prekinule kontakt, već su se i dalje vidjali, naravno na prijateljskom nivou. Osoba Z je i dalje kad-kad financijski potpomagala osobu Y. I onda... Prije 2 dana osoba Z doživljava težu prometnu nezgodu. Brat dotične osobe moli osobu Y da se skrbi 10ak dana o njemu(osobi Z) dok se ne oporavi, dakle, da osoba Z kroz tih 10ak dana živi sa osobama X i Y. Dakle, osoba X bi se, nakon svih sranja koja mu je osoba Z priredila, sada trebala skrbiti o osobi Z, pomagati joj da ustane, donositi vodu... A osoba X mrzi osobu Z. Ironija je u tome što se sve to dogadja opet u trenutku kada je osobi X najpotrebnija koncentracija i mir, a ne netko tko će od bolova stenjati na krevetu. Koga X mrzi. I što sada napraviti? Osoba X je čak planirala otići od doma na tih 10ak dana ali nema gdje. Naravno postoji mogućnost da od toga neće biti ništa, jer to na kraju krajeva i nije ideja osobe Z već njezinog brata, pa se osoba X nada da će Z imati dovoljno inteligencije, obzira i ljudskosti da ne dodje tih 10 dana kod X i Y. Što raditi? Otići od doma na 10 dana? Biti doma i pokazati da si jači? Pokazati ljudskost u smislu onoga biblijskog, ko tebe kamenom ti njega kruhom? Osoba X je malo zbunjena. Čak dovodi u pitanje i ljubav osobe Y prema sebi jer je osoba Y svjesna stava osobe X prema dolasku osobe Z na 10 dana kod njih.... Osoba X ima veliki upitnik iznad glave... |
27.03.2006., ponedjeljak
NOVI TJEDAN, ISTA SRANJA
|
Ostalo je još par tjedana škole... Što kaže da će ubrzo maturalna večer... NEMA ŠANSE DA ME SE NATJERA DA OBUČEM ODIJELO!!!! No fucking way. Mrzim dress code. MRzim. I mrzim sva ta nepisana pravila poput toga koji mi kaze da moram ići na maturalnu večer u odijelu. Bio sam jednom u odijelu i nisam se ugodno osjećao. I zašto bih morao na svoju maturalnu ići u odijelu ako mi je nelagodno. Zar to nije večer za zabavu i provod. E pa, kada obučem odijelo stvori mi se neka psihološka obrana i i centar u mozgu za zabavu se ugasi. Odijelo mi je više onako stvar pogreba. Uštogljenost, u ruci čašica na stalku... karmine. Ja se u tome neugodno osjećam. A osim toga i prejebeno su skupa... Doduše, frend mi je rekao da je dobra stvar kupiti odijelo jer će ti kad-tad trebati za pogrebe... kako bližnjih tako i daljnih rodjaka... Moj đir se više traperice, i da ne odudaram previse neki sako, cipele... Razmišljao sam o starkama ali mislim da bi to namaturalnoj večeri gimnazije iz Sesveta bilo... hm... izuzetno neprihvatljivo. Znam jer sam se raspitao. I tako imamo još jednu večer koja će se različito razumjeti. Mnogo ljudi će se opet kurčiti sa količinom nakita na sebi, skupim odijelom, količinom novaca koju je potrošio na svoj dress code. Postoje i oni drugi koji će odijelo najvjerojatnije iznajmiti, i biti jednostavni, opušteni, nasmijani, oni koje će boliti kitach za to koliko su njihovi "frendovi" potrošili novaca na sebe. I dok će se oni zajebavati i uživati u zadnjoj noći srednje škole, oni prvi će mrtvi pijani ležati u svojoj rigotini ispod nekog stola. Svoj na svome...  |
22.03.2006., srijeda
DEPECHE MODE
|
MIslim da nikada neću prezaliti večerašnji neodlazak na depeche mode. Filip, frend iz razreda, spominjao sam ga već, me zvao da čujem i.... skoro sam se rasplakao. Zvao me na najdražu stvar. Apsurdno je što se ne mogu sjetiti kako se zove. Depeche Mode ne slusam baš intenzivno, ali kada ih čujem, uživam. Bilo mi je previše pljunuti 360kn za kartu, ali sada.... Budalo, nikada ne slušaj savjest, nikada! Oni dok ja ovo pišem, sviraju... Joj... |
Frendovi iz razreda...
 Da, dobio sam prijetnju da ak nešto ne napišem, boom najebal. Pa ću i spomenuti neke, meni drage. Filip, Lena, Marta, Marija, Ramona, Mirna. Ne znam što bih bez njih u ovome svom razredu. Jer to su ljudi zbog kojih(tu i tamo) odem na nastavu. Na kave poslije nastave. Na kave prije nastave. Na kave za vrijeme nastave. Filip je jedna posebna priča, o njemu se ima jako puno pisati jer se znamo od 6. razreda i njemu dugujem tekst na blogu u kojem bih objasnio neke stvari i otvorio neke teme o kojima bi trebali razgovarati. A curke... eh curke moje... Prilično sam siguran da ćete mi vi jedine nedostajati iz tog našeg polumrtvog, polumutavog razreda. I jedva čekam tu maturalnu večer da se svi skupa napijemo i da skupa uživamo. Da skupa plešemo i da se smijemo. Da plačemo. Falit ćete mi nakon srednje. Ali uvijek ćemo imati našu Galeriju, trač-partije i zajebancije! Volim vas puno! Drolje moje... |
no name
|
Osmjehni mi se jos samo jednom Molim te Odazovi se mom vapaju, Vec odavno, zovem te Digni pogled, nasmij se Pogledaj me... zelim te Progovori, otopi me Zagrli me, volim te Mozda nisam vrijedan te Ali svejedno, volim te... |
MaTuRa
|
"Počet cu učit", reče on tog dana, ode u videoteku, posudi film, sjede za komp.... I tako je sada već 00:40 i on nema snage da uči. A maturant je. Mjesto da sada pun zanimanja uči Aristotela, stoike i skeptike, on evo bas sada razmislja kako će se zgaziti u petak, naći se sa frendom, napušiti... Škola je posatala zamorna. Nakon 4 godine relativnog odlaženja na nastavu nekako izgubiš volju pa ti se sve nekako ne da i tražiš razna opravdanja samo da ne odeš u "ustanovu" i ne potrošiš par sati života. A osim toga, mislim, ko je vidio ići u školu na prvi dan proljeća?! Ta ideja mi se danas vrtila u glavi, potaknuta saznanjem da ću morati odgovarati kemiju i da nema šanse da mi to i 10. put odgodi... Ali uz malo kalkuliranja, primjenjujući ono nešto malo matematike što sam naučio u osnovnjaku, dobio sam rezultat od 300 sati izostanka sa nastave. Impresivno i kritično u isto vrijeme. Razredni ispiti i te spike... A valjda neće biti tako okrutni da me šalju na razredni u 4. razredu? Doduše, dogadjalo se... Zašto bi je bio iznimka? Dakle, što sa, rekao, Aristotel, ha? Da. Hm... na mene dijalektika ne djeluje a u svijetu ideja najviše mjesto mi ne zauzima ideja dobra, već ideja sljedećeg petka. Da. Uh, shit, ovo je bio Platon... Idem ja to malo prostudirati... |
21.03.2006., utorak
Skuzio sam
|
Dakle, moj blog napokon radi, skuzio sam neke stvari, a jebi ga, sta da radim, sporiji sam malo. A s obtirom da me blog valjda 6 puta zajebao i 6 puta sam morao raditi novi, malo sam se umorio od svega toga, ali vidim da se danas bez bloga ne moze (kao i bez mobitela) pa reko zasto da prkosim kapitalizmu. prokleti kapitalizam... uglavnom ubavezujem se da cu redovito pisati i valjda me vise nece zajebavati... |
08.03.2006., srijeda
Moj novi blog
|
Mislim da je ovo 4. Valjda ce ovaj funkcionirati... |
