u zadnje vrijeme me šora stalna aktivnost. to mi ne paše, ali se mora. nisam ja navikno na takav tempo. ja sam tip koji se jedva ustane ujutro, pije kavu sat vremena, rješava križaljke, pa onda malo odmori. nakon sat vremena se malo doručkuje, pa tek onda nešto radi, do ručka. haha, nisam lijen.
Ali sad je postalo grdo. Idem u autoškolu, došlo je vrijeme i da medo nauči voziti afto. Kad sam završio srednju i upisao fucks, imao sam 3 mjeseca zajebancije i vrijeme kad nemoraš ništa razmišljati. I mogao sam birati-u autoškolu ili na more. psss, naravno da sam otišao na more. to je bilo nezaboravno ljeto.
Čum i ja smo se našli u utorak i onako si pospikali, hoćemo u četvrtak na more. pa može, di? kaj ja znam. ajmo do Vodica. može. pare izmuzao za autoškolu, neku torbu natrpao sa robom i idemo. Živjeli smo kao kraljevi, a spavali po podovima, špiljama i ostalima... mogao bi to malo ispričati, jer nema više osobe koja ne zna tu priču napamet. Ali vi je ne znate... U Vodicama smo prva 3 dana spavali na parketu (leđa su mi otpala), dok poznanici nisu otišli doma, onda smo osvojili krevet.
Nakon toga smo se išli zaletiti na Prvić, otok preko puta. Tamo smo trebali biti tri dana, no prvi dan se sve zakompliciralo. Izbačeni smo iz kuće frendice zbog mene, nije bitno zašto. Nismo imali gdje spavat, pa smo upoznali dvije koke, pa smo se kod njih ubacili. Naravno i tamo smo izbačeni, napala nas njihova baba, luda kao šiba, puna praksitena, i napala je čuma sa pjenom za kosu i gađala ga. Bili smo prisiljeni pobjeći van. Mene je baba čekala do 5 jutro misleći da ću se vratiti po jaknu. E bako, bio sam brži... Počeli smo spavati na rivi, ali su nas i od tamo sterali... našli smo neku špilju sa krevetima. čum je odma zaspao, ali ja nisam mogao. hm... štakori, pauci, vani šišmiši... zaboravi. ovaj majmun može spavati di hoće, ali moja malenkost neće moći. Sa otoka su nas ispratili domoroci, jer je tamo vijest brzo širi. pogotovo loša. Pobjegli smo prvim brodom. Nazad u Vodice i lumpovanje, sa mojoj sadašnjom djevojkom, koju sam tada upoznao. Treći dan bez spavanja dočekujem u birtiji, sa kavom u ruci, ali nedovoljno snage da dignem šalicu. Kad smo sreli ekipu od frenda, ekipa iz Tesle, lusi ko šibe. pa se mroalo piti gro. Nakon Vodica smo zapalili kod frendice na Hvar. U Splitu smo pokisli ko kokoške, naravno napuhnuo mi se friški index, tek ga dobio. Na Hvaru smo morali inkognito u hotel, pa smo sa torbama preko nekih dvorišta i ograda, da izbjegnemo recepciju. Na Hvaru smo bili 3 dana i potrošili svaki 600 kuna. Skupo u pm. Nakon toga pičimo kod frenda u Dubrovnik, ja bez kune u žepu. Tam smo se smjestili a ja sam 2 dana čekao pare iz ZG-a. U DU smo bili 10 dana. Eko... ukratko.
Savjet mladim nadama 'rvatske, kad si osigurate takvo ljeto, to će biti najljepše ljeto u životu. zato ga max iskoristite i pametno. Ako mi... haha.
Da se vratim na početak priče. NAkon par godina studiranja, i padanja godina, nisam učio po zimi kad nemreš nigdje, nego sam čekao ljeto i morao onda. Tek sad sam ulovio nekoliko vremena da obavim tu autoškolu. Položio sam odma znakove i propise, tak da već sad vozim ko Šumaher. Zapravo ne, jer nisam prije nikad vozio, ali ide....
Tako da mi je dan ispunjen do ibera. Ujutro prošetati cucka, jurnjava na vožnju, onda doma, jest, pa učiti. Predvečer sa cuckom na dresuru u maximir. Kad dođeš doma si mrtav ko đubre, pa nisi za niš. Dan i pol, bar za moje uvjete. Eto, malo se i ja izbrbljao, čist zbog obaveze prema nekim očima koje se troše na moj blog.
puno pozdrava i odmazda od mene ;o)))
nisam!
pišem ja. u tom moru blogova, nama starkeljama je teško imati neki interes. Ali šugavo vrijeme vani, obukao sam trenirku koju nisam nosio već 3 mjeseca, jer je bilo pretoplo. Ali sad je mrma, pa moram. To me natjeralo da bacim neki tekst, tu u moje carstvo puno paučine.
Koliko sam skužio, ipak neki stari drugovi bace svoje oči na ovu kaki podlogu i pročitaju neko sranje koje ja napišem. Ali najjači su mi komentari da mi je blogić super. ma kaj je tu super. otvoriš moju stranicu prvi put, vidiš dvoje ljudi kako se karaju u kutu, već postali kosturi koliko se već jebavaju, vidiš glupe komentare sastrane, vidiš neki tekst, sve napisano jednom mjesečno i tebi je to cool. kaj je tu cool. ako pak misliš sa tim komentarom mene navesti da tebe posjetim i možda isto to napišem tebi-zejeb. nema šanse.
zato pis of!
Ove godine nisam išao na more, niti mi fali. kaj će mi to, kad zdrobim gro para, ne kupam se, pijem skupu cugu i srčem pljuge ko usisač prašinu. Ovako ja, lijepo dresiram psa, obavljam sve kaj nisam stigao u prethodnim godinama, ofarbao sam si sobu, ma ludilo. Dobro, možda bi i išao na more, da sam imao para, a brate nemam ni kune. kad je ta boja skupa. pa lampa, pa luster, odeee.
Pes Tammy napreduje jako brzo u dresuri. Zna sve, sjedi, lezi, pa iz lezi u sjedi, pa uz hodati, pa kad naredim sjedi mogu otiči od nje i pozdvati je. a tek čekaj naredba je zakon. kažeš pesu čekaj i odeš, a on sjedi i bulji u prazno. Naravno, pošto tek tri tjedna to uči, nema dugo koncentraciju, pa može 3-5 minuta čekati. ali polako, pes će biti zmaj. jako je bitno dresirati, jer onda nemaš problema sa pesom, a i sa drugim pesima. nemaš brige da će izjuriti negdje na cestu, da će ti pobjeći itd. a kaj nije gušt kad pesek ide uz tebe a ne da te vuče kao neku prikolicu. i kad kažeš stani da stane i odmah sjedne. ma ludnica je pesek. samo narav je teško pobjediti. mješanka je između labradora i ptičara, tak da je vesela, zaigrana, luda, a kad zabije nosu u pod, nereš je dozvat da hoćeš jer sva osjetila prebaci u njuh. slika nje je u prijašnjem postu negdje.
Tako da sam okupiran sa njom, pa sa curom ulovit neko druženje, a frendovi se vratili sa mora pa hoće pit ko smukovi, navika...
Najviše me živcira kaj svi oni voze aute, uglavnom svoje, a ja sam skoro jedini kaj ide pomoću zeta. i dobim poruku u 8 da se nađemo u 9. super, i to u nedjelju. pošto mi bus ide u 8, a sljedeći u 845, mogu se lagano jebat. a kaj oni, sjedne u auto 10 od 9 i tam je. ali to oni ne shvaćaju. ali polako i ja polažeš u HAK-u, tak da ću na jesen i ja ići 10 do 9 van. valjda.
uopće me ne privlači taj auto. ali na jesen će poskupiti na 7 tisuća. koja pljačka. a još ispit svaki je po 100 kuna, pa knjiga, pa ovo ono. užas. a na svakom uglu moraš kupiti biljege od jebene nam države. pljačka!
pukla mi koncentracija, idem sad...
pozdrav svim starkeljama i cool blogićima...
i rispekt svima koji nisu išli na more :o)))
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Doc Rock je dokumentarno glazbeni program na radio-u Student. Emisija govori o najvećim glazbenicima još od upotrebe žene kao gitare, preko pravih virtuoza do danas. Probat ćemo obuhvatiti sve žanrove glazbe, i to na specifičan način, poznat samo našim glavama!
Nema razloga zašto ne uživati u odličnoj glazbi i možda uz to naučiti nešto o svom idolu.
Radio student streaming
SVAKE SRIJEDE OD 18 - 20 h NA 100.5 MHz!!!!
Chapo - mladi arhitekt, osebujnog glasa i brade, gitarista, bubnjar, pjevač i maketar. Smrdi po starom octu.
Medo - stari građevinar, osebujno debilnog glasa i nepravilne brade, samo ima sluha, niš ne svira, te lovac na sumnjive Madagaskjarske tapire za vrijeme parenja. Smrdi po usmrđenom kajmaku.
Dj. Paško Viljson - srednje dobi arhitekt, osebujno dubokog glasa, plitke brade i nauljenog osmijeha. Svira gitaru, pjeva i prdi glasno. Smrdi po ustajaloj kolnjskoj vodi iz šiptarije...