Doc Rock

ponedjeljak, 18.10.2004.

Jebate, ili ti kako sam proveo vikend

Isuse, kako naporan vikend, kako dobar vikend, vikend! Umoran sam, ali zadovoljan. Moram vam to ispričati, kako je to teklo, kaj je to umorilo Medu!
U petak radio cijeli dan, u subotu se ustao u 9, opet radio, pa otišao na vikendicu negdje oko 3 popodne. Što se tiče riječi radio. To je rad za kompjuterom u autocad-u, programu za crtanje. Cijeli dan buljit u komp i nije malo, a psihički umor je gadniji od fizičkog! No, i sad ja krenuo na vikendicu na feštu proslave mog i Z-ovog rođendana! Ubolo se mesine, ubolo se žuje strong (sve pohvale tvornici žuje zagreb), ubolo se canadian olda (užas od cuge), pa malo kole, čevapčića (normalno) i tako. Krenulo nas je troje prvo, da mi to posložimo, pripremimo, zakurimo, pa da ostali dođu. I tako se mi vozimo, vani Sodoma i Gomora, ali dolazi vedro i mi smo hepi (ono nismo mi prošli kroz crveno, to je neko drugi, molim lijepo)! Kad smo došli na viksu, iza Dugog sela (pa si ti misli di je to), vedro je, sunce je, štilovka reže drva, pivica je hladna, uf šta ćeš bolje. Malo smo se uplašili jer su drva i novine malo vlažni, ali piroman na dijelu uvijek to upali (živio Z)! I sad došla nam ekipa, cugica, pa meso na vatricu (pa meso po podu), medo peče, medo nije kriv. Kao prvo Z ne vjeruje u ugljen (ah piromani), pa me sjebo, pa smo dizali rešetku sa drvcom, pa je drvce puklo, pa je palo na pod, pa smo stavili ugljen (fala kurcu) i sve se to speklo. A i malo pijeska u želucu fino to probavi (kako kokoške to sa voljom). Mi smo imali volju za hranom, pa nam nije smetalo. Nema luka! Kaj? Nisi kupio luka, a kupio si paradajz i papriku? Ma, sunce mamino! Z, druga zamjerka. I sad se pojelo (sve + 5 kruha na nas 8). I sad malo van, vatrica, cugica, pričica. Ma dobro je. Pa se Miro napio, pa se njemu smiješ, pa se Matija napio, pa se njemu smiješ. Pa počne kiša, pa nuter u hižu. Nutra fino kuri kamin, ali i umor. Počela ekipa grbavit, spavat itd. Negdje 3 h ujutro ostalo nas troje budnih, slušamo mjuzu i pijemo zadnju žuju! Kanadian je plano već oko 12 (Miro i Matija nabrijani uz mene na Irce i pali-gasi). Pošto nema više ležaja preostala dvojca leže preko 3 stolice. Pa kaj ste vi ludi, tek je 5 ujutro. Ma kitu, ja nemrem spavat. I sad ja sjedim u hodniku (nemrem slušat kak hrču-svi), pušim si cigareticu, i kontam kako ću si ja skuhat kavu. Vani pljušti, puše vjetar, ja sa šibicom pokušavam naći vrata u dvorištu da nađem sve potrebne sastojke, a stalno mi dolazi neki horor na pamet, a tak je i ličilo (ali sam bio hrabar)! Nakon 5-6 pokušaja imam sve osim izvora vatre. I sad upadam u spavaonicu, sa đezvom, vodom, kavom, šečerom i stavljam đezvu na kamin. Ma bude zakipilo. Nakon sat vremena dolazim ja po svoju kavu, palim šibicu, a ona odmah izgori (jebate, soba bez kisika, puna monoksida, a ovi jedva hrču! Voda nije zakipila, otvaram vrata da spasim prijatelje (a budu mi zahvalili), 7 je ujutro, nalazim ležaj, ležem i krmim.... Netko me trka, ajde ustani. Ja kaj, on meni pa 9 je sati, pa idemo pomalo. Izlazim iz sobička, u dnevni boravak, svi sjede, svi su budni i bulje blijedo. Ja pitam, koji vam je kurac, kao prvo je 8, a ne 9. A kao drugo, zašto me budite? Scena nakon 15-tak min. Opet nas ostalo 3, ostali krme ponovo. U jednoj sobi sa dva ležaja su ležali Miro i Tomaš (to je onaj koji nije prošao kroz crveno, a vozi me doma! Care!), a u sobi je bilo -20! Zvali smo je hladnjača, a ovi su nutra spavali negdje 5 h! Frend oblači neku kabanicu i prolazi kraj prozora, ja vrištim Jason. A ličio je taj tren, makar nije bio petak! I malo pomalo uz smijeh ujutro-kako je to teško, ali se nemreš prestat smijat-valjda od umora! Dolazim doma oko 11 ujutro, pokisao, oči promjera 20 cm, sav lud. Idem spavat, ali samo 4 h, jer moram radit. Mi građevinari imamo rokove kojih se moramo držat. Pa radim do 8, pa gledam Clinta (zakon), pa čorka. Budim se u 8. Pa treba radit. Jebate riža! I sad sam grogi do jaja. Jedva gledam, ovo pišem mora na loš način i idem krmiti. Navečer draga kupuje plekija! JE, igrati plekija (playstation 2)! Udri mile!!! Morao sam to ispričati, a kad dođu slike, bumo dokazali sve to na neki način. Čirs (na želucu) od Mede (kao eng. Mad-lud, kreten, debos, zakon, savršen, glupan, odličan, komunist i ostali epiteti koja sam u zadnje vrijeme dobio)!

18.10.2004. u 13:30 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Što je Doc Rock?

Doc Rock je dokumentarno glazbeni program na radio-u Student. Emisija govori o najvećim glazbenicima još od upotrebe žene kao gitare, preko pravih virtuoza do danas. Probat ćemo obuhvatiti sve žanrove glazbe, i to na specifičan način, poznat samo našim glavama!

Nema razloga zašto ne uživati u odličnoj glazbi i možda uz to naučiti nešto o svom idolu.

Radio student streaming

SVAKE SRIJEDE OD 18 - 20 h NA 100.5 MHz!!!!

Glavni krivci

Chapo - mladi arhitekt, osebujnog glasa i brade, gitarista, bubnjar, pjevač i maketar. Smrdi po starom octu.

Medo - stari građevinar, osebujno debilnog glasa i nepravilne brade, samo ima sluha, niš ne svira, te lovac na sumnjive Madagaskjarske tapire za vrijeme parenja. Smrdi po usmrđenom kajmaku.

Dj. Paško Viljson - srednje dobi arhitekt, osebujno dubokog glasa, plitke brade i nauljenog osmijeha. Svira gitaru, pjeva i prdi glasno. Smrdi po ustajaloj kolnjskoj vodi iz šiptarije...