Dobri Opa - In Memoriam

10.06.2008., utorak

o. fra Anđelko Slave Validžić - Opa

"Na zemlji smo siromašniji za jednu veliku, dobru i plemenitu dušu, a na nebu bogatiji za moćnog zagovornika u nevolji i potrebama!"

- 16:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.06.2008., utorak

"Duh Sveti će se pobrinuti za svog Opu"

Svjedočenje fra Joze Župića o blagopreminulom fra Anđelku
S fra Anđelkom sam se susreo 17. rujna 2004. kada sam došao za voditelja tadašnje Hrvatske katoličke misije Ludwigsburg.
Fra Anđelko je već bio u Ludwigsburgu od 1. rujna 2001. i kroz tri godine zajedno djelovao u toj misiji s fra Petrom Čirkom. Zajedno smo djelovali na području Hrvatske katoličke misije Ludwigsburg i posluživali smo crkve u Ludwigsburgu, Bietigheimu, Illingenu, Vaihingen(Enzu, Korntalu i Oberderdingenu. Stanovali smo obojica u Marstallstr. 6. Fra Anđelko se preselio 1. prosinca 2006. u Bietigheim, Mühläcker 14, nakon što je imenovan župnikom spomenutih zajednica sv. Franje Asiškog i sv. Ilije.

Za vrijeme našega zajedničkog života mogu reći da sam fra Anđelka doživio kao savjesnog svećenika, spremnog na žrvtu, jednostavnog u ophođenju s ljudima. Njegov smješak na licu, šala na ustima, pružanje ruke svakome, od maloga djeteta do starca, u ljudima je budilo poštovanje prema svećeniku koji iza sebe ima veliko pastoralno iskustvo i koji je u svom životu prošao kroz različite kušnje, posebice su teške kušnje bile za vrijeme župnikovanja u Berlinu kada mu je tadašnja jugoslavenska UDBA pokušavala smetati, jer je imao velikih uspjeha kao mladi svećenik koji je nakon položenog licencijata u Rimu preuzeo veliku Hrvatsku katoličku misiju Berlin, ali je duboko u srcu sačuvao vjeru u Gospodina, posebice u djelovanje Duha Svetoga. U izvanrednim slučajevima znao bi reći: Duh Sveti će se pobrinuti.

Volio je biti u društvu ljudi. S njima popričati, našaliti se. U vršenju liturgijskih čina točan. Savjesno se spremao za svetu misu. Nikada nije zakasnio. Prisutan je bio na svim regionalnim sastancima, a i sastancima dekanata, što potvrđuje i dekan Oliver Merkelbach kad u svome pismu svećenicima dekanata piše 26. svibnja 2008: "Pater Anđelko bio je vjerni posjetitelj naših dekanatskih sjednica.
Mnogi od nas su ga još vidjeli 5. svibnja na duhovnom danu svećenika i đakona na Michaelsbergu." Mnoge blagdane, slavlja u našim crkvama i dvoranama ovjekovječio je svojim fotografskim aparatom, a te svoje snimke rado je pokazivao drugima uz neku šaljivu dosjetku.
Nikada se nije tužio na bolest, iako sam koji put bio zabrinut nakon njegova kašlja, znojenja ili otežanog disanja. Znao bi reći: "Opu ništa ne boli!"
Njegovo mršavljenje, promjena boje na njegovom licu zabrinula je i njemačkog župnika Rolanda Deckwarta koji je zamolio odgovorne u biskupiji Rottenburg-Stuttgart da ga zamole, te pođe na pregled.
On je to učinio, ali se i nakon toga znao pohvaliti da je zdrav.
A, bolesnike je rado posjećivao i to u svim župama gdje je radio.
I mrtve je oblačio kad ih nije imao tko obući.
Karitativno je djelovao, ali to nije stavljao na veliko zvono.
Ovdje ću spomenuti zadnji slučaj koji se dogodio nedavno, na svetkovinu Presvetog Trojstva. Morao sam poći na hodočašće hrvatskih zajednica u Zwiefalten. Fra Anđelko je ostao i slavio svete mise za zajednice u Ludwigsburgu, Bietigheimu i Illingenu. Nakon treće mise pošao je u bolnicu u Ludwigsburg, jer mu je javljeno da je jedna žena teško bolesna. Iako umoran pošao je i podijelio joj sakramente. Meni je na telefon rekao: Ne želim je nositi na savjesti, pa sam pošao u bolnicu. Idućega petka žena je umrla.
Njegovo posljednje pismo vjernicima Bietigheima otisnuto je u župskom listu njemačke zajednice sv. Lovre Aktuell wir über uns od 11. svibnja do 8. lipnja 2008. Donosim ga u cijelosti:

Dragi vjernici,
nedavno smo se sjetili sa zahvalnošću naše blažene Ozane Kotorske, a ovaj put sjećamo se blaženog Ivana Merza (1896-1928), koga je blagopokojni papa Ivan Pavao II. podigao 22.6.2003. god. u Banja Luci na čast oltara i kao mladog profesora preporučio mladima za uzor. Njegov spomendan 10. svibnja trebao bi nas sve poticati na kršćanskiji život u smislu poruka Pedesetnice ili Duhova.
Da nam Krist nije ništa objavio i dokazao, ne bismo imali svetkovinu Presvetog Trojstva i mi bismo osjećali tajanstvenu mučninu u mislima s obzirom na vječnu samoću Boga. Budući da znamo, da Presveto Trojstvo vječno postoji i da se krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, podižemo rado srca gore prema najsvetijom obiteljskom životu!
22. svibnja u 9 sati slavimo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove ili Tijelovo kraj Viadukta sa svim katoličkim zajednicama u Bietigheimu-Bissingenu. Poslije sv. Mise s procesijom i naša će zajednica ponuditi neki specijalitet za okrepu.

Tijelovsko slavlje bez fra Anđelka
Iako je pozvao vjernike na slavlje svetkovine Tijelova, sam nije došao jer ga je u ranim jutarnjim satima pohodila sestrica smrt.
O tome sam saznao od Ivane Žaje, druge predsjedavajuće u Pastoralnom vijeću hrvatske katoličke zajednice sv. Franje Asiškog u Bietigheimu.
- Na taj dan, 22. svibnja održavala se proslava Tijelova, zajedno s njemačkim, talijanskim i hrvatskim katoličkim zajednicama.
Početak Euharistije i proslave bio je zakazan u 9 sati.
Petnaestak minuta prije proslave, obaviješteni smo da Fra Anđelko još nije stigao. To nas je začudilo i uznemirilo. Pomisao da nešto nije u redu, nije nam dala mira, te smo odlučili otići do njegovog stana, jer Fra Anđelko je bio uvijek točan i nazočan u svim važnim trenucima.
Zoran Jozić, član župnog vijeća i ja, našli smo Fra Anđelkov parkirani automobil, te zaključana ulazna vrata od stana, koja nam nije nitko otvarao. Tada smo otišli iza kuće, do balkona, te našli otvorena balkonska vrata. Naša sumnja se potvrdila! Nazvali smo policiju koja je ubrzo stigla.
Zoran Jozić i policajac su preko balkona ušli u dnevni boravak i na podu našli umrlog Fra Anđelka.
Šokirani i slomljeni vratili smo se na proslavu Tijelova, gdje smo sa drugim članovima naše zajednice, grilanjem predstavljali zajednicu Sv. Franje Asiškoga. Unatoč tužnom događaju, sve je prošlo u najboljem redu. Uvjereni smo da je naš Fra Anđelko bio s nama!
Počivao u miru Božjem.

Malo poslije toga do stana je došao i Ivica Gale susrevši liječnika koji je upravo izlazio iz stana pokojnika. Uskoro je došla i kriminalna policija. Ivica, inače usko povezan s fra Anđelkom kaže da ga je vidio u ležećem položaju kod pisaćeg stola u primaćoj sobi. Uz njega su bili papiri koje je pripremao za tijelovsku procesiju.
Kriminalna policija uzela je podatke od Ivice i on se vratio.
Isrcpljeno fra Anđelkovo srce prestalo je kucati na ovoj zemlji. Kucalo je ono za vjernike Berlina, Wuppertala, Bonna, Düsseldorfa, Oberlahra, Frankfurta/M, Münchena, Ludwigsburga i na kraju Bietigheima i Illingena. Ono nastavlja kucati u vječnosti kod Presvetog Trojstva, jer Duh Sveti koji je ljubav pobrinuo se za svoga Fra Anđelka.

Hvala mu u ime svih vas za sve dobro koje je učinio, a hvala mu i u ime župe Promina, samostana u Kninu i samostana u Sinju na koje je mislio prije svoje smrti i svojom rukom na koverte napisao njemačkim jezikom da se u slučaju njegove smrti ti dobrotvorni prilozi predaju preko provincijskog konta u Münchenu za tri projekta koja su mu bila na duši: crkva sv. Roka u Čitluku, Caritas u Kninu i Fond Gospe Sinjske za siromašne studente.

U ime naše Provincije Presvetog Otkupitelja na čelu s provincijalom dr. fra Željkom Tolićem zahvaljujem se biskupiji Rottenburg-Stuttgart na čelu s biskupom Gebhardom Fürstom domkapitularu, prelatu Franzu Glaseru, dekanima Oliveru Merkelbachu i Clausu Schmidtu, župniku Rolandu Deckwartu , vlč. Luki Luciću, svim nazočnim svećenicima, časnim sestrama, pastoralnoj suradnici Ani Madunić, kuharici Ljilji Maljevac, Ivani Žaji, drugoj predsjedavajućoj hrvatske katoličke zajednice Sv. Franje Asiškog i Marici Adam drugoj predsjedavajućoj hrvatske katoličke zajednice sveti Ilija u Illingenu, tajnicima Anđeli Jurčević i Marku Mešinu, Mariji Bauer, sakristanki i orguljašici u Illingenu policiji, liječniku, te prijevozniku našega pokojnika Anti Leroti.
U raj odveli ga anđeli i neka uživa slavu kod nebeskog Oca!

Počivao u miru Božjem!

Fra Jozo Župić

(Hrvatske katoličke zajednice - Ludwigsburg)

- 15:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.06.2008., ponedjeljak

Misa i pogreb na Visovcu

Misu zadušnicu u crkvi Gospe Visovačke na Visovcu za pokojnog fra Anđelka u petak, 30. svibnja predvodio je provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Željko Tolić.
Na kraju mise od fra Anđelka su se oprostili u ime Hrvatskoga dušobrižničkoga ureda delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić, u ime franjevaca u hrvatskoj inozemnoj pastvi gvardijan franjevačkoga samostana St. Gabriel iz Münchena fra Ante Buljan Vuk, u ime kolega župnik župe Svih Svetih iz Staševice fra Vinko Prlić, u ime župe Sv. Mihovila Arkanđela iz Promine župnik fra Šime Nimac i u ime mjesnoga samostana gvardijan fra Žarko Maretić koji je nakon mise zadušnice vodio i pogrebne obrede.
Fra Anđelko je pokopan u samostanskom groblju na Visovcu.

Životopis fra Anđelka Slave Validžića:
Fra Anđelko, krsnog imena Slavko, rođen je 26. veljače 1940. u prominskom mjestu Čitluk, kraj Drniša, od oca Mate i majke Kate. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i Franjevačkom teološkom učilištu "Antonianum" u Rimu.
U franjevački novicijat stupio je 7. srpnja 1957. na Visovcu. Doživotne je zavjete položio 8. prosinca 1963. u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1966. u Rimu. Nakon ređenja upisao je postdiplomski studij na Franjevačkom teološkom učilištu "Antonianum" u Rimu.
Fra Anđelko se posvetio pastoralnoj djelatnosti kako među hrvatskim tako i među njemačkim vjernicima u Njemačkoj. Najprije je, od 1969. do 1973., bio dušobrižnik za hrvatske vjernike u Berlinu, a zatim, od 1972. do 1975. u Wuppertalu. Od 1975. do 1998. pastoralno je djelovao među njemačkim vjernicima u Düsseldorfu, Oberlahru i Frankfurtu a/M.
Poslije dugogodišnje pastoralne djelatnosti povukao se u franjevački samostan St. Gabriel u Münchenu i, od 1998. do 2001., vršio službu bolničkoga kapelana. Potom je preuzeo njemačku župu u Bietigheim-Bissingenu i postao dušobrižnik za hrvatske vjernike u Ludwigsburgu, gdje je djelovao do smrti.
(IKA)

Iz obiteljskog albuma:

- 15:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Umro o. fra Anđelko Validžić

Berlin/Visovac, (IKA) – U Bietigheim-Bissingenu u Njemačkoj u četvrtak, 22. svibnja, na blagdan Tijelova, u 69. godini života, 51. redovništva u 42. svećeništva preminuo je o. fra Anđelko Validžić, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja i dušobrižnik za hrvatske vjernike u biskupiji Rottenberg-Stuttgart.

- 15:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Hvala ti Svemoguci na Milosti tvojoj,sta dozvoli da upoznam:
takvog Svecenika
takvog Covjeka
takvu dobrotu
takvu skromnost.
Hvala tebi "Oce moj duhovni",sta je moja obitelj jedan mali dijo zivota bila ukorak stobom!

Kad se stanu kretati nebesa i zemlja
Dan onaj dan srdžbe, bijede i nevolje, dan velik i gorak jako.
Dok budeš dolazio suditi svijet ognjem.
Pokoj vjecni daruj njemu Gospodine i svjetlost vjecna svijetlila njemu.

"kaurin", nepoznati čitatelj ovog bloga

Nadimak "Opa" (njem.) = djed

Fra Anđelko Validžić, krsnog imena Slavko, rođen je 26. veljače 1940. u prominskom mjestu Čitluk, kraj Drniša, od oca Mate i majke Kate. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i Franjevačkom teološkom učilištu "Antonianum" u Rimu.

U franjevački novicijat stupio je 7. srpnja 1957. na Visovcu.
Doživotne je zavjete položio 8. prosinca 1963. u Makarskoj.
Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1966. u Rimu.
Nakon ređenja upisao je postdiplomski studij na Franjevačkom teološkom učilištu "Antonianum" u Rimu.

Fra Anđelko se posvetio pastoralnoj djelatnosti kako među hrvatskim tako i među njemačkim vjernicima u Njemačkoj. Najprije je, od 1969. do 1973., bio dušobrižnik za hrvatske vjernike u Berlinu, a zatim, od 1972. do 1975. u Wuppertalu. Od 1975. do 1998. pastoralno je djelovao među njemačkim vjernicima u Düsseldorfu, Oberlahru i Frankfurtu a/M.
Poslije dugogodišnje pastoralne djelatnosti povukao se u franjevački samostan St. Gabriel u Münchenu i, od 1998. do 2001., vršio službu bolničkoga kapelana.
Potom je preuzeo njemačku župu u Bietigheim-Bissingenu i postao dušobrižnik za hrvatske vjernike u Ludwigsburgu, gdje je djelovao do smrti.

Opa krstio nećaka Šimu, Čitluk, crkva sv. Roka, 2006.

Opa fotograf, Čitluk (Promina) 2006.

Opin zadnji posjet "vučićima" (V.Gorica, rujan 2007.)

Opa vlastoručno oslikao drveni križ na obiteljskoj grobnici kod sv.Mihovila u Oklaju