ČAROLIJA

Sve oko nas je čarolija. Cijeli ovaj svijet i mi u njemu.

Pogledajte malo oko sebe; zar krijesnica koja leti u mraku i blješti svojom ljepotom, nenapadno i onako naizgled skromno, nije čarolija. Možemo reći da nije, ali onda smo izgubili jedan, i ne samo jedan nego mnoge čarobne svjetove. I tako krijesnicu proglašavamo kukcem koji ima sposobnost proizvoditi energiju koja svijetli u mraku. Kukac, to je nešto što uopće ne zvuči čarobno.

Zvijezde. Zvijezde koje blistaju u svježoj ljetnoj noći su nešto jako čarobno. Jednostavno ne možeš ostati ravnodušan kada ih ugledaš, moraš barem malo, malo, malo, malo dotaknuti onaj dio sebe koji je iskren, onaj dio sebe koji je čaroban i koji još uvijek zna da prave čarolije postoje i ne samo da postoje nego su one i ono jedino pravo u našem postojanju. Taj dio sebe koji zna da je stanje čarolije 'normalno' stanje.

Što još postoji? Još postoji čarolija noćnih zvukova. Kada zaklopiš oči i otvoriš uši možeš čuti čaroliju. Možeš je … I ta čarolija upotpunjuje one prve dvije i tako te tri čarolije tvore još jednu veću čaroliju, čaroliju ljetne noći. I tako gledam oko sebe i vidim svijet, čaroban svijet pun raznih iznenađenja i čarolije koja se preljeva i preljeva preko njega kao što se slap preljeva preko litice i stalno i ponovno i zauvijek tvori čaroliju koja nikad ne prestaje, a koja se uvijek mijenja i uvijek drugačija, ali uvijek čarobna, čarobna, čarobna, čarobna …

Oblaci. Nakupine vodene pare u zraku. Hm' moš' mislit. Kako je to čarobno, nakupine vodene pare u zraku. A jeste li ih vidjeli danas? Jeste li ih gledali? Uživali, možda? Ja jesam. Ali nisam vidio nakupine vodene pare u zraku, vidio sam čarobne boje koje kao da stoje, kao da su oduvijek bile takve, a one se iz trenutka u trenutak mijenjaju i stvaraju čaroliju koja ispunjava i koja bliješti. Mijenjaju se, a stoje. Nova čarolija svaki, ali baš svaki trenutak. Novo i čarobno. Zatim su boje nestale i vidio sam more i otoke, i maglicu koja se diže polako i stvara tajanstvenost i čaroliju nepoznatog. More i otoci su nestajali u maglici polako, polako čarobnim velom omotani. Sve dok nisam ugledao, čuo, osjetio … sebe … tebe … sve … čaroliju … čaroliju … čaroliju … i sve je bilo tu.

I molim vas tko mi sada može reći da čarolije ne postoje i da su one samo za djecu?
Tko mi može reći da živimo u sivom i surovom svijetu?
Tko ima hrabrosti reći da nema oči i da ne zna gledati? Tko ima hrabrosti reći da čami u rupi pokrivenih očiju i začepljenih ušiju dok se vani redaju čarolije jedna za drugom, a ne želi ih vidjeti?

Tko ima hrabrosti reći - Ja sam ta(j) zbog koje(g) nema čarolije, ali i ja sam ta(j) koja(i) tu čaroliju može vratiti i koja(i) će je vratiti?
Onima koji to kažu mogu samo reći – Dobrodošli u čaroban svijet prepun čarolije.
Dobrodošli, čarobnice i čarobnjaci!!!!!!!

"S vremena na vrijeme baš je dobro sklopiti oči i u toj tami reći samome sebi:
'Ja sam čarobnjak i kad otvorim oči, vidjet ću svijet koji sam sam stvorio i za
koji sam ja i samo ja odgovoran.'
Polagano zatim, očni kapci se podižu poput zastora na pozornici i otkrivaju
naš svijet, svijet kakav smo stvorili."
Richard Bach

"Jedini život koji se isplati živjeti jest onaj ispunjen čarolijom …"
Leslie Parish

Napisano još davne ljetne većeri 15.06.2001.

BUDITE ČAROBNICE I ČAROBNJACI