Druga strana Zagreba

Ali ne nužno loša! Dapače:
Jutros, moram prehodat praktički cijelo Špansko da stignem do Daenerys, pa da budemo na Podsljemenskom tunelu u 10. I kaj bude? Padnem u zanos… Čist, hladan i sve-se-vidi-jer-je-kiša-sve-isprala zrak, u kombinaciji s fora izlaskom sunca i pravom mjuzom na iPodu (Evanescence, za promjenu!). Zato sam i kasnil…
Na Črnomercu skužimo da je danas onaj fuckin' maraton kroz centar i da je ZET popizdio. A mi bi kao za sat vremena trebali bit gore… Nema teorije, al ajmo probat. Stanicu pješice, pa u crwded šesticu, do Reljkovićeve, od tam, prek Britanca i nekakvih čudnih uličica (koje mi se čine ko da ih je Dany izmislila, jer nikad nisam bio u njima… A ja kao volim Zagreb), pa do Gornjeg grada (tu se već polako snalazim), pa prek Fisha, na tračnice četrnajstice, di smo lovili zamjenski bus za Mihaljevac, jerbo četrnajsica ne vozi (do tamo). Al te "izmišljene" uličice… Kak su super! Prekrasne! Još smo prošli kroz 2-3 parkića, okolo šuma… Još se pentramo gore-dole po bregovima, imo sam fiiling ko da sam na Sljemenu! Tnx Dae!
Dođemo tam, popentramo se (učili smo, zapravo, se spuštat… bude sljedeći post detaljnije o tome
+ pics!) i sad ja trebam požurit doma, a Dany bi još ostala. I, uputim se ja solo petnajsticom do kraja i na Mihaljevcu skužim da se sve vraća u normalu tek u 3, a sad je pol 3. Ja žurim, pa tražim ove alternativne, zamjenske linije. I, pročitam ja da postoji neki bus s Mihaljevca… Pogledam oko sebe (a cijelo vrijeme pokušavam gledat i Supermena na iPodu! Multitask! Niš film nisam skužio) i vidim neki bus. Piše Mihaljevac (ima logike, jer ovo i je Mihaljevac!). Zicnem se ja samouvjereno u njega i on krene. U krivom smijeru od onog u kojem bi ja htio ić! Krene on uzbrdo! Čujem Danyin glas u glavi kak mi se dere "BISERUUU!!!". Odustajem od Supermena, moro bi makar pratit kam me vozi, da imam makar neke dume di sam! I vozi on, prek Šestna, u pizdu materinu (u jednom mi se trenutku učinilo da smo prošli pored Maksimira. Znam, nemoguće, biser!). Al mene to kretanje van moje kontrole, još u nepoznatom smijeru uopće ne zabrinjava, neg kaj ja radim? Uživam u prirodi! Ko da sam napušen, divim se ja zelenim stablima tam po Šestinama, gledajući one snobovske vile razmišljam kak bi bilo fensi živjet tam, ko da si svaki dan na izletu… I (uvjeren sam da bog čuva budale) dokotrlja se on do Britanca! Jeee, poznati teren! Da sam tražio bolju poziciju da me iskrca, da sam tražio taj bus, nikad ga ne bi našo!
Poanta? Još u tooolko Zagrebačkih kvartova nisam bio, da je to sramota! A fakat su fora… Zato, sljedeće ljeto sjedam na bike i bacam se u istraživanje! Anyone wanna join?