Koliko te volim izaziva mržnju,
koliko te volim izaziva prijezir,
ta ljubav neuzvraćena,
samo na časak ostvarena,
ali platonska i čista ostade.
Dali je tijelo breme, ili dar.
Dali je ljubav okaljana ako joj se da
tjelesni čar,
dal da ljubim il da mrzim,
dal da ljubim il prezirem
ono što nemaš samnom
a drugima dijeliš pozamašno.
Tvoj smiješak
ostavlja mi najdublje rane,
drugom upućen,
tada samo provodim dane i dane
i misao na tebe nikako da prestane.
Čital sam jednu knjigu... Dnevnik Nicka Twispa... pa mi je palo na pamet... da napišem neš slično... I naravno napominjem da su svi zanimljivi i odvratni dijelovi izmišljeni, tj fiktivni... i da sva imena koja susrećete nisu prava imena osoba... pa se nemojte nadati...
Jedino su neka mišljenja i stavovi ispravni/a
Pa tako dolazimo do zaključka da mi je život dosadan i monoton...