Tell me baby what's the story?

Blog piše djevojka od 23 godine koja je ponekad frustrirana stvarima koje se dešavaju oko nje.
Dnevnik velike cure je mjesto na kojem se mogu anonimno izraziti o stvarima koje me muče, a ujedno je i moje malo carstvo u koje mogu pobjeći od svakodnevnih obaveza.




Kontakt

dnevnikvelikecure@gmail.com


Since:

01.09.2015.


Nesanica zbog tulipana
utorak, 08.05.2018.

Bok.
Znam da je već kasno/rano navečer, al imam problem. Nemrem spavat. Ne patim inače od nesanice, al patim od toga da teško zaspim sama a.k.a. da najljepše zaspim kad moj dragi spava samnom. Pošto je moj dragi sa dečkima na putovanju u Amsterdam i miriše tulipane po Nizozemskoj, ja sam osuđena na samostalno spavanje u prevelikom krevetu za mojih 155 cm. Ne, nisam išla s njim da on može lovit kurve po Amsterdamu. Budimo realni, ni ti nebi razmišljao o kurvama da te doma čeka žena poput mene (jk Marica, nemoj me opet napadat, nisam umišljena). Nisam išla jer imam faks i tri ispita sljedeći tjedan i život je tužan i Pupovac je ružan.

Kad smo kod ružnih stvari, moram ti reć kaj mi se dogodilo danas. Prvi put sam u svoje ruke primila Cosmopolitan.
Cosmopolitan je tzv. Red Pill za žene. Ak ne znaš kaj je Red Pill, bravo, nemoj ni ić guglat.
Pošto mi je dečko u Amsterdamu, tolko mi je bilo dosadno da sam čak otišla na predavanje na faks. Na faksu mi je frendica pričala kak je bila s tipom koji joj se sviđa i njoj nije jasno kakav on ima psihički poremećaj jer je dečko dobar prema njoj, jer joj je za večeru napravio čokolino i jer ju je pristojno pitao dal želi da joj on nosi torbu dok su išli gradom jer joj je torba bila ful teška.
Ja gledam, reko stara koji ti imaš psihički poremećaj? Zbog žena poput tebe muškarci imaju loše mišljenje o cijelom ženskom rodu jer navodno, žena te hoće samo ak si hard to get. Navodno. Tak sam bar čula. Kod mene je drukčije, al hej, odavno smo zaključili da ja nisam tipična žena i da nemam pravo glasa po tom pitanju jer ne razmišljam ko većina žena. Nakon toga je izvadila Cosmopolitan iz iste M. Kors torbe koju joj je lik htio nosit. Lik psihopat. Jer je veća vjerojatnost da je lik poremećen neg da mu se ona sviđa. Logika, kuiš. Stavi ona taj Cosmopolitan na stol i gledala sam ga sa strahopoštovanjem.

Očekivala sam odraslu verziju časopisa OK ili Teen kojeg smo ko klinke kupovale, samo zato da vidimo kakve postere Zac Effrona i Jesse McCartneya bi dobile unutra. Zajebala sam se. Ovaj časopis nije ni približno tolko zabavan kak mi je bio OK kad sam imala 12 godina. Ovaj me u 5 strana uspio rastužiti/ navesti me da se osjećam debelo/ reći mi da sam zadnja seljača ak nemam najnoviji šal za 700 kuna/ rekao mi da sam prekrasna ovakva kakva jesam, makar sam debela itd itd. OK mi je davao postere i lakove za nokte, ovaj mi je dao osjećaj kakav imaš dan nakon kaj popiješ litru Blackya u sat vremena. Ak ne znaš kakav je osjećaj, pitaj moju najbolju frendicu. Hint- nije lijep.

Skužila sam da mi cure nikad ne odrastemo. Kad sam imala 12 i kad sam čitala OK sam mislila da su cure s 23 godine već žene, majke, kraljice. Sad imam 23 godine, a dečko mi se još uvijek smije jer unatoč 23 godine i dalje ne znam lijepo nalakirat nokte. S 12 sam svaki mjesec čekala da izađe novi broj OK-a. Sad svaki mjesec tak čekam menstruaciju, sa istim žarom u očima. S 23 godine sam najstarija ženska osoba u obitelji koja je došla do 23. godine sa ne rascijepanom vaginom od epiziotomije pri porodu jer nisam rodila jer nisam bila trudna jer znam kaj su kondomi (hvala na ne postavljenom pitanju, znam da te to ne interesira, al tek tolko da mi to razjasnimo). Kad sam imala 6 godina sam maštala da će po mene doć princ na bijelom konju. S 23 zapravo imam svog princa, ali bez konja. S 12 godina sam mogla bez problema zaspat sama. S 23 sam postala razmažena po tom pitanju jer više nemrem zaspat ak me se ne češka po glavi i leđima.
S 12 me bilo sram kupit uloške, sad ponosno stavljam tampone na traku u dućanu da svi vide da nisam trudna i da ovo nije trudnički trbuh neg 5-6 ćevapa od noći prije.

Vremena se mijenjaju. Svi odrastamo na neki način, al opet smo sve u dubini duše one male curice koje čitaju OK i maštaju o prinčevima. S godinama samo mijenjamo časopise i pronalazimo svoje prinčeve.
Idem sad. Idem se češkat sama po kosi, možda čak i zaspim.
I nemoj mi zamjerit ak ima tipfelera. Kasno je. Ili rano.. Rečenica ispadne onak kak si ju sam protumačiš.
Laku noć/dobro jutro.

| 23:43 | Komentari (16) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.