Sad znam zašto su Ramonesi pjevali "I don't wanna grow up"
Sjećam se ko da je bilo jučer... Kraj 7. razreda osnovne škole. Početak 6. mjeseca. Prošlo je od onda dobrih 10 godina.
Imala sam sat tjelesnog odgoja. U svlačionici smo mi cure standardno pričale o tome koju je koji dečko pogledao tijekom velikog odmora, jer ak te je u to vrijeme pogledao il te povukao za kosu- bio je zaljubljen u tebe. To je to. Znala si da mu se sviđaš. Znala si da nije znao kak da ti priđe, al čim ti uputi pogled il te povuče za kosu, stara tvoj je.
Pričale smo još i o tome kak smo počele brijat one tri dlake na nogama koje smo imale (nadobudne glupače) jer smo htjele čim prije odrast i pravit se da smo velike i važne jer MI BRIJEMO NOGE! Mi ćemo za par mjeseci ipak bit osmašice i bit ćemo najstarije i glavne u školi. Bit ćemo odrasle. Glupače nismo ni bile svjesne kolke smo balavice tad još bile i nismo ni bile svjesne kolko smo glupe jer smo počele brijat noge i čupat obrve tak rano. Počele smo stavljat prve maskare jer smo si bile ful važne frajerice.
Bilo mi je glupo bit dijete i željela sam što prije odrast. Završit školu jer sam bila "too cool for school", maknut se od dečkiju koji me vuku za kosu jer sam mislila da kad si odrasliji, ljudi drugačije pokazuju svoju naklonost prema nekom ko im se sviđa.
Kurac!
Sad, 10 godina kasnije, smijem se sama sebi. Smijem se kak sam bila glupa jer sam htjela bit velika cura.
Nitko ti ne veli da velika cura ima velike probleme. Prije mi je najveći problem bio napravit zadaću i brijat noge jedanput tjedno zbog tjelesnog (lažem, tome sam se čak i nadobudno veselila).
10 godina kasnije, ja sebe doslovno moram tjerat da brijem noge, a kad ih i obrijem se sva porežem (sad bi youtuberice rekle "hit the subscribe button if you fell me girl"). Sad ne samo da brijem noge i čupam obrve, čupam i brkove koje nemam jer je društvo nametnulo i to pravilo. Pa uralm od boli svaki put kad potegnem onu traku i kad se sva zaserem s voskom.
10 godina kasnije, prezirem štikle kojima sam se ko mala tak veselila jer svaki put dobim žuljeve i bole me noge gore neg nakon leg daya. 10 godina kasnije, shvaćam kak sam imala male probleme kad sam bila mala, koji su se onda činili veći neg problemi koje sad imaju Amerika i Rusija.
10 godina kasnije, rado bi se vratila u osnovnoškolske dane, na sat biologije na kojem sam sjedila s najboljim frendom (koji je to ostao i do dana današnjeg), kad smo po knjigama crtali pimpeke i sise i smijali se kad nam je profesorica govorila o kondomima i menstruaciji.
10 godina kasnije, uredno krvarim svaki mjesec, što se ne može reć za curu mog frenda koja je ostala trudna jer on nije slušao o kondomima na tom satu, neg se sad pravio frajer pa je bilo "izvuć ću ga na vrijeme".
10 godina kasnije, rado bih napisala onu zadaću koju nisam voljela pisat u osnovnoj školi, jer brate mili ubijaju me ovi seminari na faksu, te prezentacije, te seminari, te vježbe, te praksa...
Sjećam se kak sam ko mala mislila da su ljudi s 22 godine ful odrasli i kak ću do onda već bit udata, majka, imat svoju kuću i auto..
Simpatično haha. Pošto sad s 22 godine pišem ovo iz kreveta u kojem spavam sama, u kući svojih roditelja i razmišljam kolko stvari za faks moram napravit danas i dal sam ispravno prijavila ispit na Studomatu.
Al znaš kaj se nije promijenilo? Nije se promijenilo to da sam i dalje uporno derište koje se bori za sebe i svoje ciljeve postiže kolko god teški bili. Još uvijek imam pozitivnosti u sebi makar me život tolko puta razočarao. Još uvijek se dižem nakon svakog knockouta.
Zato, ak imaš 12-13 godina, reći ću ti nekaj kaj bi voljela da je meni neko rekao kad sam bila u tvojim godinama.
Molim te ko dragog Boga, nemoj si brijat noge- premlada si, imaš vremena za to jer tak i tak su ti dlake svjetle i niko ih ne skuži osim tebe, a kad jednom kreneš s tim moraš ih brijat stalno.
Napiši tu zadaću kolko god ti dosadna bila jer ćeš jednog dana htjet da si ju napisala. Možda zbog nje dobiješ jedinicu koja ti sjebe prosijek pa zbog toga ne možeš upisat faks neg ćeš radit posao koji ne voliš.
Pusti ga da te vuče za kosu jer kad odrasteš će te vuć za kosu u nekom drugom scenariju i nakon toga će ti reć da odjebeš od njih.
Tamponi su bolji od uložaka i ne, ne prestaješ bit nevina ak ih koristiš.
Nemoj se šminkat jer si prekrasna i bez toga.
Nemoj si sama šišat šiške! Zapravo, nemoj si uopće radit šiške.
Nemoj počet pušit jer ćeš jednog dana htjet prestat, a bit će kasno.
Slušaj mamu i tatu jer su sve to prošli i zbilja na kraju ispadne da su oni upravu jer ti hoće samo dobro.
Sad ono najvažnije za kraj, daj molim te na satu biologije kad učite o seksualnom odgoju, slušaj! Nemoj da se i tebi desi da budeš kreten pa kasnije kukaš kad shvatiš da ga dečko ne zna izvuć na vrijeme.
Možda za 10 godina kad budem opet ovo čitala, možda se tada nasmijem razmišljanju koje imam sad... A možda se i rasplačem od jada kad shvatim da sam još uvijek na faksu.
Možda je poanta svega toga skupa, da zapravo nikud ne žuriš i uživaš u svakom trenutku svog života jer nikad ne znaš šta će se desit i gdje ćeš završit.
Sad se makni s interneta i odi pisat zadaću iz zemljopisa. I da! Fakat probaj tampone sljedeći put, mene su preporodili.
