dnevniknestajanja

nedjelja, 07.02.2010.

Kritika i istina

(uz knjigu: Nenad Ivić, Napulj i druga imaginarna mjesta, Gordogan, Zagreb, 2009.)

U nekim, za proizvode Kulture sretnijim vremenima, knjiga poput Ivićeve potakla bi temate u književnoj periodici, o njoj bi se razgovaralo na televizijskim okruglim stolovima.
Zamalo pet stotina stranica opsežan ukoričen je jedan čitalački kompendij, u kojemu se spajaju širina i kritičnost. Poštovanje iskazano Tekstovima, bez podilaženja osrednjosti.
Čitanje ove knjige ogleda povlaštena je šetnja od antike prema suvremenosti.
Karakteriziraju je ponajprije okrenutost francuskoj književnosti (Barthes, Yourcenar, Verne, Genet...) kao i diskretno, no nimalo nesigurno preispitivanje kriterija kritičkoga pisanja u kontekstu suvremene hrvatske literature.
Tako će poneka djela na hrvatskom jeziku autoru biti poligonom za predstavljanje mediokritetskih spisateljskih gesti.
(''Naši autori me većinom razočaravaju, jednostavno zato što je riječ o, ukratko, lošoj književnosti. Oni nikada ne izdrže prosudbu napravljenu nakon iskustva jedne ozbiljne ili velike književnosti.'', iz intervjua na web stranici dnevnikulturni.info)