dnevniknestajanja

utorak, 28.07.2009.

Tišina i buka

Upravo pročitan tekst o otkazivanju suradnje HRT-a s pjesnikom Danijelom Dragojevićem (koji je na 3. programu Hrvatskoga radija uređivao emisiju Poezija naglas) potiče me na razmišljanje o mudrosti šutnje u društvu (i civilizaciji) koja ne drži do pjesnika. Doista, riječ je o piscu koji svoju vokaciju Pjesnika nikad nije naglašavao, očito je ne uzdižući iznad šetnje ulicom, hranjenja golubova, čitanja tuđe poezije. Ne sjećam se ijedne geste razdavanja svoje osobe i osobnosti medijima. Iako će svaki od kulturnjačkih 'pismoznanaca' rado ponoviti vječnu mantru o najvećem i najgenijalnijem od svih pjesnika, vjerujem da Dragojevićev opus nije u tolikoj mjeri i (pro)čitan. No, to ionako nikoga ne treba uznemiravati niti smetati. Istinski vrijedna poezija uvijek ostaje u zabranu malobrojnih, time posvećenijih čitača. Šutnja je možda mudrost u svijetu gdje caruje maloumnost i ignorancija spram duhovnih pitanja. Obraćati se pticama ili stablima, možda je to prava poetska meštrija.

John Kirby: Nightwatch, 1989.