Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (7)

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ovaj counter pokazuje koliko je puta posjćen moj blog...


Web Counter


Ovaj counter pokazuje koliko je trenutno korisnika na mom blogu... Fora...

Linkovičkići:

COOL BLOGOVI:

Ivin sooper cool blogich!
Dorin sooper cool blogich!
Ivanin sooper cool blogich!
Valentinin sooper cool blogich!





Opis bloga

Ponešto o meni...

Ime: Ana
Nadimak: Anuškica, Ančikica, Anuška, Neda, Afa,...
Godina: 13 (Ah, napokon!)
Rođena u: Zagrebu u Rvackoj
Prebivalište u: Zagrebu u Rvackoj
Poznata po: smijanju; kreveljenju; pjevanju; kompjuteriziranju; ne baš redovitom učenju, ali učenju,...
Volim: mamu (pravu), tatu (pravog), pjevati, smijati se, provoditi vrijeme s frendicama, jesti čips, jabuke, čitati, igrati se na kompu, surfati, a sad ću voliti i blogovati, svoju ceeeluuu familiju: mamu Fanfu i 2. mamu Fafenfinu, svoju ženu i sestru Tikvu sv. Patka, svoju unučicu malu Ifu; Miju, Liviju, Moniku, Do-do-ra-do-ru, Petricu Kerempuh, Ivu P. i Ojđicu čije odredište u familiji neznam, moram napraviti novo obiteljsko stablo!!!
Ne volim: svašta! Više ćete saznati u mojim postovima! Strpite se!!!
Pjesmuljim: pjesme Whitney Houston, Dire Straitsa, RHCP-a, Maroon 5 te poneke RNB pjesme.


Kontakti sa mnom:

e-mail:
alienka_13@net.hr

MSN:
ananedicster@gmail.com



Send a Teddy Gram at bigoo.ws




bigoo.ws - Text Note Generators


A sada... Kojim zvijezdama sličim...

http://www.myheritage.com/collage

Slobodno pogledajte što se danas nudi na televiziji:




NE DIRAJ! OPASNO PO ŽIVOT!!!

Make my own

četvrtak, 29.11.2007.

Strašno...

Današnji post upućujem osobama koje ne ostavljaju komentare, a dolaze na moj blog...

Mislim, stvarno... Jadna ja... Prije jedno tjedan dana sam stavila taj brojač (counter) koji pokazuje koliko ljudi dolazi na moj blog... Strašno je to što ljudi dolaze (jer vidim po ovome brojaču - u čak tjedan dana - 130 ljudi!!!), a ne ostavljaju komentare te se stalno pitam tko je to, tko to dolazi na moj blog, a ne ostavlja svoje tragove... Evo, za primjer, otiđem na svoj blog vidjeti imam li komentara - kad ono nitko!!! Sve isto!!! Jedan jedini komentar, i to od osobe koja je tek nedavno počela pisati blog... Pitam se samo, što bi bilo da te osobe nema (hvala ti, Ivana )?! Da nije počela pisati blog... Pa, ljudi moji, zaista, kažem vam, ne možete mi za jedan post ostaviti SAMO 1 KOMENTAR (?!) (odnosi se na zadnji post)!!! Pa to je suludo!!! Ili sam možda ja ta koja je suluda jer piše bezvezne postove koje ljudi jedva da čitaju - pitanje čitaju li uopće, a dolaze na blog...

I još primjedba jedna:
Jedna djevojka (samo dajem za primjer - valjda...) obriše moj komentar za kojeg sam napisala sve što postoji i ne postoji kako bih je zadovoljila i nasmijala svojim komentiranjem na njenom blogu, i što ona učini - pitate se - ona jednostavno obriše taj moj kilometarski komentar. Ništa strašno. Zašto? Zato što joj, jednostavno ne odgovaraju moje točkice (kilometarske točkice napravljene i posebno ukrašene za nju, kako bi si malo bolje mogla predočiti sliku mojeg komentiranja...)!!!!!!!!! I, da samo znaš IVANA, ja sam se trudila sto godina da napravim te točkice kako bi ti bilo lijepo čitati!!! Tebi nije jasno, očito, da sam se ja jaaaaaaaaaaaaaaaaaakooooooooo trudila u pola dvanaest to raditi, a sljedeći dan je bila škola...

Stoga, ja sma-a-tram, da svi koji dolazite na moj blog, i molim vas, da mi ostavite pokoji komentar na moje pisanje (i na prijašnji post, ako ikako možete)... I da se ubite ako obrišete komentare (osim onih podrugljivih - koje uostalom ne pišem, ali, svejedno...) koje vam ja komentiram na vašim lijepim blogovima NA KOJIM IMA HRPETINU KOMENTARA!!!! AAAAAAAAAAARGGGGGHHHHHHHHH!!!!!!

OVAJ POST SE ODNOSIO NA OPĆENITO, OSOBE KOJE SU MI NISU OSTAVLJALE KOMENTARA TE JE SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM DOGAĐAJIMA I OSOBAMA NAMJERNA (odnosi se na moju DRAGU prijateljicu, Ivanu!!!!)!!!!!

nedjelja, 25.11.2007.

Zašto?

Eto mene... Po drugi put u ovom mjesecu... Ah, inspirirana Ivaninim blogom, morat ću i ja započet malo misaone postove pisati...
Pisat ću o ljubavi...
Jeste li se ikada osjećali pomalo izostavljeno, ludo, lijepo, povrijeđeno, odlično, odvratno, gadljivo, zbunjeno, osjećajno, zanosno, zavodljivo, smiješno, ružno, razočarano - i to sve odjedanput?
Ja jesam, i još sam.


Zašto?

Oh, zašto sve mora biti tako naopako?
Zašto ja moram biti ta koja trpi jako, jako?
Zašto je on tako sladak, neodoljiv,
i uvijek tako opasan, zavodljiv?


Pitam se, što je to u njegovim mislima?
Misli li on isto što i ja?
Gdje je to njegovo srce -
kod mene ili negdje postrance?


Oh, zašto sve mora biti tako naopako?
Zašto ja moram biti ta koja trpi jako, jako?
Zašto je on tako zgodan, pametan,
i uvijek tako spreman, šarmantan?
Istina to je li,
ne bih znala vam reći.


I što da radim sad kad si tako blizu mene, što?
Dal da se ubijem - ne...
Da pokušam nešto - ne...
Jer preopasno je...
I sad ne znam što da mislim...
Ne znam što da radim...
Ništa, odlučih...
Želiš li ti nešto, uradi...


Pitam se, oh, svašta se ja pitam...
I moja glava luda ta pitanja pita, li ga pita...
Ne, ne njega! Već samu sebe...
Nažalost... Ili možda ne...

Zašto mi daješ lažne nade?
Jesu li one lažne - ne znam...
Jesu li to nade - ne znam...
Daješ li mi išta - ne znam...
Postajem zbunjena...
Ne znam više što znam,
ali znam da ne poznajem više sebe,
pa ni njega - ili ga nisam ni poznavala...


Oh, zašto, zašto - pitam se stalno...




Comment Graphics - DazzleJunction.com



TESTIRAJTE KOLIKI POSTOTAK LJUBAVI ILI ŠANSE ZA NJOM IMATE S VOLJENOM OSOBOM...

petak, 02.11.2007.

Back to life

Ulazim u novi mjesec s novim postom nakon dugo prošlog vremena... Mislila sam čak i odustati od pisanja bloga, mislila ga ostaviti za lijepo sjećanje & uspomenu na svoje tinejdžerske dane... Ali nikako ga obrisati... Ne, to ne! Definitivno NE! Stoga odlučih nastaviti s pisanjem kolko-tolko...

Dakle... Hm... Ah, da! Pisat ću o tulumu na Rudešu...

Pa, započnimo. U srijedu, 31. listopada poslije škole za Halloween, moj razred i ja imali smo tulum na Rudešu kod firme Miinih (djevojka iz razreda, točnije, moja i Tikvina kćer) roditelja. Čudno za njene roditelje da su uopće dopustili da ima tulum - i to na njihovom poslu! Al, nama još bolje. Bili su sljedeći: Matej, Borna & Lovro od dečkiju - te Tikva, Siska, Plejićke, Liva, Mia, Monika, Iva, Petra, Cleo (nemam pojma kako se to ime piše - jer to je Petrina frendica koju sam na tulumu upoznala) i ja (Ana). Tulumarili smo od 19:00,sve do 23:00. Bilo je PREZAKOOON!!! Bilo je klope, pića i onog drugog pića... Napokon sam pila - votku i pivo!!! Votka - njam, pivo bljak! Mislili su doći i neki Petrini dečki koji idu u 2. srednje koji su po priči naših cura pili i pušili, a nama se to baš i nije svidjelo. Pa su se onda naši dečki uživili u cijelu priču i počeli se igrati sa Walkie-Talkyjima te govoriti da ugasimo svjetla i da se spustimo na pod (?!)... Onda je Pejaš sa Walkia pustio glazbu ko da svira zvono na vratima ili telefon, i zatim se Mia ustala i rekla da se svi stišamo jer zvoni telefon. Telefon naravno, nije zvonio i nitko nije zvao, a Pejaš se naravno, svemu tome smijao i ismijavao nas, dok smo mi, budale, onako uzbuđeni, mislili da su to bile Petra i naše cure sa tim Petrinim dečkima...

I tako, plesalo se, i pilo (u 10 minuta se cijela boca popila?!)... Bilo je fakat odlično... Pogotovo kad je došlo 8 pizza i mi nismo imali novce - a novci kod pametnih cura koje su bile sa glupim dečkima koji su pili i pušili, umjesto da su došle kod nas...

Došao je Miin tata i tada je počelo potajno pranje 10 puta svih čaša i šalica - (pilo se otkud se moglo) iz kojih se pila piva i votka... Pospremanje čepova od limenka piva(zapravo sakrivanje u džep i kasnije bacanje u neko tam polje vani, jer bi da smo bacili u smeće - točnije u vreću), Miin tata te limenke otkrio...

To bih sve zajedno ponovila i to je to.

Bok.