diem mortum

sasvim slucajno sam naletjela na clanak (ovaj ispod) u kojem se tolkiena tumaci kao jednog rasista,procitajte ............

Je li Tolkien bio rasist?

Kako smo mi prošli u Tolkienovoj germanofilskoj geografiji? Mi se nalazimo na području Gondora, odnosno, preciznije, Tolkien je smjestio Gondor na Balkan. Član Prstenove družine s Balkana zove se Boromir, slavohlepan je, nepouzdan, buni se čak protiv svojeg zakonitog kralja i najmanje je čista srca — nije izdržao kušnju prstena. Inače, on je čovjek, a ljudi, za razliku od vilinskih izblajhanih Übermenscha i bavarskih protestantskih hobita, ne kotiraju previsoko na Tolkienovoj ljestvici naroda

Od premijere u hrvatskim kinima do danas Gospodar prstenova podigao je već podosta (pozitivne) prašine. O prvom dijelu ekranizacije Tolkienove sage pisalo se u ovih nekoliko tjedana mnogo više nego o bilo kojem drugom filmu prikazanom u nas, i — što je svakako poželjno —s različitih gledišta, od posve estetskih pitanja i propitivanja vjernosti filma književnom predlošku, pa sve do politike i ekologije. No jedna je sastojnica Tolkienova djela, a u skladu s tim i njegove filmske verzije, ostala prešućena: njegova duboko diskriminacijska i rasistička ideologija.

Tolkien je konstruirao svoj svijet Međuzemlja po uzoru na europski i bliskoistočni zemljovid, i to je očito svakome tko je čitao knjigu u izdanju HarperCollins, sa zemljovidom legendarnog područja (otisnutom u prošlom broju »Vijenca«). No u svojoj trilogiji, pa čak i u pogovoru, Tolkien eksplicitno pripisuje nekim rasama i narodima imanentnu sklonost zlu, prljavštinu, pokvarenost i niskost, dok druge podaruje besmrtnošću, čistoćom i ljepotom, a ta se karakterizacija rasâ — i ovdje ulazi u pitanje čitav taj sporni element — začudno poklapa s nacističkom geografijom ideologije. Tolkien ide toliko daleko da ideologiju utkiva i u izmišljene jezike legendarnih rasa koje kroz knjigu i u pogovoru pomno konstruira, čineći ih sličnima pojedinim arijevskim odnosno nearijevskim jezičnim obiteljima europskoga područja.

Dakako, vilenjaci su plavokosi i lijepi, a orci i goblini crni i ružni. No Tolkienovi vilenjaci žive na teritoriju današnje Njemačke i Skandinavije te govore prepoznatljivo germanskim jezicima, dok orci i ostale strahote, kao i sâm Sauron, Gospodar Tame, začudnom preciznošću dolaze s područja današnje Turske i govore jezikom koji napadno sliči turskome. Bilo bi naivno da, nakon Saidova Orijentalizma, na to ne obratimo pozornost. To je, možda nesvjesno, u filmu čak potencirao sâm redatelj: njegovi hobiti kao da su izišli iz bavarske komedije sedamdesetih godina, sa svojom kuštravom kosicom, kratkim hlačicama, seoskim plesovima, veselom naravi i, nadasve, posvema protestantskom etikom rada, zajednice, neintelektualne vita activa i dobrosusjedskoga kvijetizma.

Patuljci su Mađari

Da bismo izvršili suprapoziciju dviju zemljopisnih karti — Međuzemlja i Europe — potrebno je europsku kartu malo nagnuti udesno, tako da se s gornje strane nađe Engleska, a linija Karpata zauzme okomit položaj. Patuljci su otprilike Mađari, samo što stoluju ispod zemlje. Teritorij vilenjaka točno se poklapa sa širenjem Germana duž Sjevera i prema unutrašnjosti. Lorien je negdje u Poljskoj (Poljaci su u kršćanskoj epici tradicionalno branitelji Dobra, dakle računaju se među zapadnjake, a uostalom često su plavokosi). Zanimljivo, čini se da romanskih naroda u Tolkiena nema. No zato je izvorište svega Zla smješteno u Maloj Aziji i okolici (na Balkanu). Izdajnički Isengard, dom čarobnjaka Sarumana, smješten je otprilike u Transilvaniji.

Na nekoliko mjesta u romanu Tolkien navodi rečenice i riječi iz izmišljenih jezika. Kao profesionalnom jezikoslovcu, nije mu bilo teško utkati leksičke osnove na već postojeće dubinske strukture pojedinih jezika. No znakovito je da je za osnovu mordorskog jezika, dakle jezika zla par excellence, koji se u vilinskoj utvrdi Rivendell ne smije naglas izgovoriti jer će se učas prolomiti grmljavina iz nenadano naoblačena neba (taj je dio u filmu izbačen), izabrao — posve svjesno, o tome ne može biti sumnje — upravo aglutinativnu strukturu karakterističnu za ugro-finske, dakle neskandinavske, jezike, i za turski. Tako natpis na prstenu glasi: Ash nazg durbatuluk, ash nazg gimbatul, ash nazg thrakatuluk agh burzum-ishi krimpatul. Nazg je prsten, i pojavljuje se još u nazivu crnih konjanika: oni su nazgul. Aglutinativna struktura jezika jasna je iz nastavaka za glagole: durbatuluk (»da ih sve svlada«), thrakatuluk (»da ih sve dovede«), gimbatul (»da ih nađe«), krimpatul (»da ih sveže«). Zapažamo kako se na osnove durb-, thrak-, gimb- i krimp- nadovezuju nastavci -a, -t, -ul i -uk, a prema prijevodu na common speech možemo zaključiti kako -ul odnosno -uluk znači »ih« odnosno »sve njih«. Prema nazgul, gdje se nastavak -ul našao na riječi nazg (»prsten«), zaključujemo kako je to oznaka za množinu. Nastavci -a i -t koji su zajednički svim navedenim riječima vjerojatno su oznake za određeni glagolski oblik, možda glagol (-a) i infinitiv (-t). Osim toga, na fonetskoj razini, zapaža se gomilanje čudnih kombinacija suglasnika (zg, rb, mb, kr, mp), što rasistički nastrojene lingvistike obično identificiraju kao »nelijepu« i »negermansku« fonetsku karakteristiku. Drugi primjer mordorskoga psovka je orka u drugom dijelu trilogije, koja glasi: Ugluk u bagronk sha pushdug Saruman-glob bubhosh skai. Ugluk je vlastito ime, ostatak je nerazumljiv, no osim gomilanja suglasnika (gl, gr, nk, bh) i »neelegantnih«, upravo »orijentalnih« završetaka riječi (onk, -ug, -ob), zapažamo i nastavak -glob na imenu Saruman, kojim se gradi padež po uzoru na finski i mađarski.

Arwen šuška arijevski

Potpuno su drukčiji vilinski jezici: ithildin, mithril, mellon samo su neke riječi tog jezika (odnosno jedne od njegovih varijanti). Kad Gandalf pokušava pomoću lozinke otvoriti vrata koja vode u rudnik Moria nastanjen patuljcima — lozinke su međutim na vilinskom jeziku jer je plemenitiji — saznajemo da prosječna lozinka na jeziku plavokosih arijevaca glasi: Annon edhellen, edro hi ammen! Fennas nogothrim, lasto beth lammen! Arijevci, koje u filmu igraju izblajhani manekeni atletske građe i bijelih zubi kao u reklami za zubnu pastu, dok orci naravno imaju krive i pokvarene zube poput antisemitskog Nosferatua, govore mekim, nježnim jezikom. Mnoge riječi završavaju na m i n, često se pojavljuje l, suglasnici i samoglasnici dosta se pravilno smjenjuju. Pogotovo je jedna karakteristika vilinskog jezika iritantna: Tolkienovo uporno ustrajavanje na interdentalima th i dh (bezvučnom i zvučnom), kao prepoznatljivo germanskim fonetskim obilježjima. U filmu je taj jezik posebno uvježbavan, pa čujemo Arwen kako zanosno arijevski šuška svoje interdentale u svakoj drugoj riječi. Nepotrebno je isticati kako se vilenjaci prirodno stane na Sjeveru, otkako je Zlo došlo u svijet s Istoka (Mordor je naravno na Bliskom istoku), te su prisiljeni emigrirati prema zemlji čistoće i starovilinskog jezika: Ai! laurie lantar lassi surinen, Yeni unotime ve ramar aldaron...

Hrvatska u prstenovima

Kako smo mi prošli u Tolkienovoj germanofilskoj geografiji? Mi se nalazimo na području Gondora, odnosno, preciznije, Tolkien je smjestio Gondor na Balkan. Član Prstenove družine s Balkana zove se Boromir, slavohlepan je, nepouzdan, buni se čak protiv svojeg zakonitog kralja i najmanje je čista srca — nije izdržao kušnju prstena. Inače, on je čovjek, a ljudi, za razliku od vilinskih izblajhanih Übermenscha i bavarskih protestantskih hobita, ne kotiraju previsoko na Tolkienovoj ljestvici naroda. Zbog jednoga takva prevrtljivog Balkanca — gondorskog vladara koji je dvije tisuće godina prije oteo prsten s ruke Gospodara Tame, i nije ga htio baciti u vatru Planine Udesa — metafizičko Zlo i jest preživjelo u svijetu. Kraj njega je, naravno, stajao germanski vilenjak i nagovarao ga da se oslobodi zlehuda prstena.

Naposljetku, otkuda sama mitologija prstena? Ne sliči li jednom drugom ciklusu o prstenu, koji je baš u godinama za kojih se formirala kultura i imaginarij mladog Tolkiena (prva tri desetljeća 20. stoljeća, dakle bečka moderna) bio prototip određenog svjetonazora? Kritičari su već zapazili kako se konzervativci lako napale na Gospodara prstenova zbog njegova slavljenja viteških vrijednosti borbe za Dobro, vjernosti zajednici i ideala junaštva.