diem mortum

evo donijela sam ga kuci prije nesto vise od 45 min.star je tri mjeseva,bijelo-narancaste je boje i zgodni je zgodnic za poludit!odrastao je u pizdunskoj obitelji pa cu ga ja sad norati nauciti na rokanje!mora bit prava metalcina...dala sam mu malo mlijeka.to je sve sto je htio jesti i stavila sma ga na dekicu da se odmori a on je tuzno plakao za mamom...........nepovjerljivo me gleda i najradije bi pobjegao.a vec mi je sada jako drag.samo zelim da budemo frendovi hehehe

Domaća mačka (Felis silvestris forma catus) je mali mesožder iz porodice mačaka. Prvobitno potječe od afričke divlje mačke, a živi uz ljude već oko 3.500 godina. Spada među najomiljenije kućne ljubimce.
Postoji veliki broj raznih varijanti i formi domaćih mačaka, rasnih i običnih. Naziv domaća mačka koristi se za sve mačke koje manje-više "dobrovoljno" žive u direktnom kontaktu s ljudima i smatra se, da su se svojevoljno domesticirale jer su u blizini ljudskih nastambi lako dolazile do plijena (miševi i sl). Razlikuju se od divljih mačaka i velikih mačaka.
·
Odrasla mačka je od njuške do kraja trupa dugačka prosječno cca. 60 cm, a k tome ima još oko 25 cm dugačak rep. U ramenima je visoka 30-35 cm. Može biti teška do 8 kg s tim, da su mužjaci obično veći nego ženke.
Mačke žive oko 15-20 godina, iako su opisani i pojedinačni slučajevi da su doživjele 30 i više godina.
Mačke imaju izraženo dobro razvijen čitav niz osjetila. Velike oči okrenute prema naprijed omogućuju joj dobar osjećaj za prostor i vrlo točnu procjenu udaljenosti, a naročito dobro registriraju brzo kretanje. U mraku vide 50% bolje od ljudi, zahvaljujući velikoj gustoći receptora što stanice mrežnice čini posebno osjetljivim na svjetlo.
Sluh im je osjetljiviji od psećeg i tri put bolji od ljudskog. Jedan je od najboljih među svim sisavcima.
Među svim životinjama imaju najbolji osjećaj ravnoteže. Kod pada s visine od 2-3 m iz bilo kojeg položaja će se okrenuti nogama prema dole prije nego ispruženih šapa doskoči na podlogu. Pri tome joj rep služi kao kormilo. Kod pada s većih visina (ali ne i srednjih) ovaj položaj djeluje poput padobrana i omogućava relativno bezopasan pad.
Staro mišljenje da su mačke samotnjaci je davno opovrgnuto. Među njima, kao i kod svih drugih, ima samotnjaka, ali su mačke po prirodi ipak druželjubive. Ako se promatra veće populacije mačaka, kao na pr. na nekim seoskim domaćinstvima ili u nekim velikim gradovima, kao, recimo, ispred Koloseuma u Rimu pada u oči niz socijalnih interakcija između pojedinih životinja. Tako nešto bi kod tipičnih samotnjaka, kao što je na primjer tigar bilo sasvim isključeno.
Mačke su, nasuprot tome, izraziti individualisti. One same određuju gdje i u čijem društvu će provoditi svoje vrijeme, i vrlo teško im se može nešto nametnuti. Na selu, gdje mačke spadaju, doduše, u jedno domaćinstvo ali žive izvan direktne ljudske kontrole, često se udružuju u manje grupe koje podsjećaju na lavlji čopor. Takvi mačji čopori sastoje se od nekoliko ženki koje su u međusobnom srodstvu, njihovih starijih i mlađih mačića i jednim ili dva mužjaka. Dok se mužjaci, kad dosegnu spolnu zrelost, uglavnom raziđu, žensko potomstvo ostaje uz majku na njenom teritoriju i povećavaju grupu.
Mačke se sporazumijevaju govorom tijela, glasom i mirisima. Mirisne signale koriste kako u direktnim susretima tako i na velike udaljenosti. Za to potrebne mirise luče u lojnim i znojnim žlijezdama, a prenose ih trljanjem, grebanjem i urinom na predmete, biljke ili osobe.
U neposrednom kontaktu signaliziraju svoje emocionalno stanje držanjem i pokretima cijelog tijela i repa. Pritom, određenu ulogu ima i način kako drže uši kao i sužavanje i širenje zjenica.
Puno se toga može o raspoloženju mačke zaključiti po načinu kako drže rep. Ako ne žele skrenuti pažnju na sebe, drže se neutralno, rep sasvim usprave i izbjegavaju pogled prisutnih. Jako savijen vršak uspravnog repa znači prijazan pozdrav ili ponekad unaprijed radovanje nečemu što očekuju od čovjeka. Podignut rep s lagano savijenim vrškom znači radost, zadovoljstvo ili napetost. Nakostriješen rep znak je prijetnje i agresivnosti, dok mahanje repom odražava nesigurnost i neodlučnost, a ne, kako se još i danas zna misliti, ljutnju.
Ako su dovoljno blizu, mačke koriste i zvučne signale kako bi naglasile govor tijela. Frktanjem i režanjem izražavaju strah i agresivnost, dok glasom koji podsjeća na gugutanje goluba dozivaju mačiće.
Mijaukanje je najtipičniji zvuk koji mačka koristi. On isto može imati različita značenja, ovisno o načinu i situaciji u kojoj se mačka njime koristi. Mačke koje nisu udomaćene izbjegavaju mijaukanje da ne bi time skrenule pažnju mogućih neprijatelja na sebe.
Još jedan zvuk je izrazito svojstven mačkama i najčešće je znak ugode i zadovoljstva. To je "predenje". Predenje, trljanjem uz tijelo i visoko dignutim ravnim repom mačke u pravilu šalju signale pomirljivosti i izražavaju želju da otklone nečiju agresivnost. Međutim, mačke predu i kada ih nešto boli kako bi time same sebe malo utješile. Na pr., neke mačke intenzivno i glasno predu za vrijeme koćenja mladunaca.
I mužjaci i ženke spolno sazrijevaju između šestog i osmog mjeseca života, ali pun tjelesni razvoj završavaju i jedni i drugi tek nekoliko mjeseci kasnije. Taj razvoj kod većine rasnih mačaka traje i nekoliko mjeseci duže. Sa spolnom zrelošću počinju se uočavati i razlike u tjelesnoj građi između mužjaka i ženki.Mužjaci su krupnije građe, imaju snažniji vrat a zbog masnih jastučića na obrazima imaju i veću glavu. Ženke su obično vitkije i imaju usku, trokutastu glavu.
Osim fizičkih razlika, mužjaci i ženke se i različito ponašaju. Mužjaci su teritorijalne životinje i područje koje smatraju svojim obilježavaju štrcanjem urina i trljanjem o predmete na mjestima koja najčešće posjećuju. Na uljeze reagiraju prijetećim ponašanjem i izraženo agresivno.Za razliku od ženki, skloni su skitnji i izbivaju često danima, u potrazi za ženkama koje se upravo tjeraju ili u lovu. Kad se konačno vrate iz skitnje, traže utjehu, hranu i mirno mjesto za odmor.
Mačke obično spolno sazrijevaju u šestom mjesecu života i tada se prvi put "tjeraju", a unutar razdoblja tjeranja plodne su obično pet do šest dana. Dok se tjera, mačka se neprekidno trlja o predmete, valja se po podu i izazovno diže stražnjicu u vis. Ako se u tom razdoblju ne pari s mužjakom, nakon oko tri tjedna ponovo će se tjerati.
Mačke koje izlaze na otvoreno dozivaju više mužjaka s jedne strane mirisnom porukom da se tjeraju sadržanom u urinu, a s druge strane vrlo bučnim glasanjem koje podsjeva na plač malog djeteta. Kad se mužjaci okupe, u prvoj fazi ih mačka drži na odstojanju frktanjem, puhanjem i udarcima šapom, što iskusan mačak u pravilu uspijeva izbjeći. Ženka se zatim povlači na sigurnu udaljenost, dok mužjaci zastrašuju jedan drugog pogledima, kostriješenjem i glasnim urlanjem. Obilaze jedan oko drugog i procjenjuju se. Ako se ni jedan ne povuče na vrijeme priznajući time da je slabiji, iz tog se susreta može razviti prava bitka iz koje mužjaci izlaze puni ogrebotina i ugriza. Pravo na parenje dobiva mačak koji iz tih okršaja izađe kao pobjednik. Smrtnost nekastriranih mužjaka je značajno veća nego kastriranih jer oni u potrazi za ženkama koje se tjeraju prelaze velike udaljenosti (nerijetko u radijusu i preko 3 km) kao i zbog posljedica opisanih bitaka za ženku.
Do parenja može doći tek kada ženka signalizira svoju spremnost za parenje tako da čučne, zadigne stražnjicu i rep savije jako u stranu. Akt parenja traje samo par sekundi i naglo se prekida time što ženka uz vrisak zbaci mužjaka jer se na mužjakovom penisu nalazi izraslina koja akt čini bolnim za ženku. Ta je bol potrebna jer ona izaziva izlazak jajašca i omogućuje oplodnju. U razdoblju tjeranja mačka se može pariti s više mužjaka, a kako se kod svakog parenja "oslobađa" samo jedno jajašce, u jednom leglu može biti mačića s više različitih očeva.
Razdoblje tjeranja obično završava skotnošću koja se u prvim tjednima niti ne primjećuje. Tek zadnja tri tjedna su mačići dovoljno veliki da se može uočiti povećani obujam trbuha, a tada i počinju rasti mliječne žlijezde. Mačka u prosjeku nosi 63 do 65 dana. Zadnjih je dana nervozna i neprekidno traži sigurno mjesto na kojem će se okotiti. Često liže dojke i analno područje. Kad živi u kući ili stanu, mačka će za koćenje izabrati sobu osobe koju osjeća najbližom. mjesto na kojem će se okotiti može biti poluotvoreni ormar, neka kutija ili čak krevet bliske osobe. Sam porod može trajati više sati, čak i do 24 sata. Razmak između rađanja pojedinih mačića može biti vrlo različit. U prvom okotu jedne mačke leglo ima najčešće 2-3 mačića. Događa se, da se mačka s prvim okotom ne snađe i ne pokaže nikakvo zanimanje za svoje potomstvo. Ako se okoti na otvorenom, jednostavno ih ostavi, a mačići uginu. Kod kasnijih okota broj mačića se povećava i može narasti i do 7. Kako mačka ima samo 6 dojki, najslabiji, koji se ne uspije izboriti za svoju dojku, obično ugine, osim ako se čovjek ne umiješa i dohranjuje ga.
Mačke imaju veliku sposobnost učenja i sjećanja, koje koriste prije svega za informacije koje su im od neke koristi. Tu spadaju prije svega njena najmilija hrana, mjesto na kojem stoji posudica s vodom i mačji toalet, najudobnije mjesto za spavanje i mjesto na kojem stoji njena najmilija igračka. Osim toga, vrlo brzo otkriju kako se trebaju ponašati da čovjeka pridobiju da uradi ono što one žele, pa se tako posebno dobro odazivaju na svoje ime kad je vrijeme obroka. Mačke koje žive na otvorenom dobro se sjećaju granica svog područja, poznatih mačaka koje se pojavljuju na tom području kao i opasnih pasa. Asocijativno sjećanje omogućuje mački da rješava novi problem uspoređujući ga s već doživljenim. Na taj način bez problema razumiju međusobne odnose između pojedinih događaja i reagiraju na nove, do tada nepoznate situacije.
Mačke dolaze na svijet s nizom instinkta, ali neke oblike ponašanja koji se na to nadovezuju moraju sa strpljenjem i trudom naučiti. U to spadaju, na primjer, lov i upotreba mačjeg toaleta. Kad mačke mogu izaći na otvoreno, iza trećeg tjedna starosti mačića, mačka počne donositi lovinu. U početku, mačka samo pred mačićima pojede već mrtvu lovinu. Kasnije ju donese živu, i pred mačićima ju ubije i ostavi njima da pokušaju jesti. Na kraju, donese živu lovinu i pusti mačiće da ju hvataju. Ako mačići ne dobiju tu pouku od svoje majke, ili je majka loš lovac, vjerojatno ti mačići nikada neće biti dobri lovci.