diem mortum

Bog,Vishna,Alah,Jahve,Jehve,Vrhovno bice,Svemoguci,Sotona,Lucifer,Manon,razni Idoli I likovi raznih mitologija I demonologija……….Ako se bolje razmisli svi oni imaju vecinu karakteristika istih ili ako ne slicnih barem.Svaka od religija koju spomenuti predstavljaju I ona njih ima nesto zajednicko.U zadnje vrijeme a I vrijeme prije ako nista drugo brojne fanatike koji religiju koriste kao izgovor za sranja koja rade.Zasto svi nebismo bili religijski univerzalni npr.?Mozda se onda nebi vodili suludi ratovi,jer kakav je to covjek koji krsti oruzje,vjesa krunicu na tenkove,cita k’uran I radi bombu,uvjerava ljude kojima je “duhovni vođa”kako je Bozja zelja da izbrisu sa planete citavu jednu naciju…..?Da nema toliko religija kako bi bili nazvali Krizarske ratove?Koji bi im onda bio povod?Koji nam povod danas treba za rat osim religije?Drzavne granice,nafta,sume,voda,zrak……..??????Ja vjerujem u dobro i u zlo.Vjerujem u čast,istinu I hrabrost.Vjerujem u prirodu I energiju…..Vjerujem zapravo u sve sta me veseli cinilo se to nekom ispravno ili ne.Nezelim da mi itko diktira I namece pravila I ostala sranja.Kako obican covjek od krvi I mesa moze znat sto “bog”zeli od nas I za nas?
Ako je to “vrhovno bice”stvorilo nas na svoju sliku I priliku,nije li onda realno da je I ono ranjivo,sretno,bijesno,zlo,sposobno je za voljeti kao I za mrziti….bas kao I svaki covjek?Kad je kisa- place,kad je suncano-sretno je,kad je snijeg I hladnoća-ljuto je,kad pada tuča-mrzi,….Sto ako su Bog I Sotona jedna osoba sa dva razlicita karaktera?Ona stara,dobro poznata”..covjek bez religije je kao riba bez bicikla….”govori sve,ali ipak svakomu je potrebno vjerovati u nesto.



SOTONIZAM I
Pojam sotonizam (satanizam) označava obozavanje demona, odnosno Sotone, a u uskoj je vezi s pojmovima poput okultizma, čarobnjaštva i crne mise. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo isključivo iz ljudske razočaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obećanja, niti ljudska očekivanja. Stoga se vjernici obraćaju sili za koju vjeruju da je snažnija od sile Boga koji ne daje ništa osim praznih obećanja. Crna misa predstavlja osnovni ritual ovog vjerovanja. Svećenik koji vodi takav obred odjeven je u odoru nalik onoj kršćanskog svećenika koji vodi misu, osim što nosi ogrtač od kozje kože, odnosno jareću glavu. Jarac je česti simbol Sotone i dovodi se u usku vezu s njim. Crna misa predstavlja parodiju kršćanske mise pri čemu se križ okreće naopako, molitve izgovaraju natraške, izvode se žrtvovanja, umjesto svetog vina u kaležu je krv žrtvovane životinje (ili osobe) ili mokraća, te se izvode ritualne orgije. Porijeklo sotonizma nije posve definirano. Prema nekim izvorima smatra se da je francuski časnik Gilles de Rais jedan od prvih osnivača. Rais, koji je 1440. godine optužen i pogubljen zbog čarobnjaštva, kanibalizma i sadizma, i koji se prema nekim izvorima ubraja među tzv. “istorijske vampire”, svakako je jedna od prvih osoba koje povijest bilježi kao demonopoklonstva. Procvat sotonizma se događa u Francuskoj za vrijeme kralja Louisa XIV. (17 i 18 stoljeće). U Lingurgu su djelovali u drugoj polovici 18 stoljeća vrlo surova grupa sotonista (nazivali se “Jarci”), a koji su održavali obrede crnih misa, popraćene zločinima, mučenjima i silovanjima. Preko 400 pripadnika ove svkupine bilo je uhvaćeno i obješeno, ali oni ipak nisu nestali sve do 1780. Prva knjiga o sotonizmu “Grimore of Honorious” štampana je u 17. stoljeću, mada je najvjerovatnije puno starija. Tu su skupljene sve upute za održavanje crnih misa pomoću kojih se priziva demon. Dolazi do pravog buma sotonizma i održavanja crnih misa koje obično vode iskvareni svećenici koji na misama održavaju orgije i seksualno-magicne orgije. Takvi rituali bili su najčešće u Francuskoj i odvijali se pod pokroviteljstvom ljubavnice Louisa XIV, madamme de Montespan, a održavao ih je okultista La Voistin i svećenik Abbe Guiborg.Najpoznatiji sotonistički obredi održavali su se u 19. stoljeću u Francuskoj, a vodio ih je Abbe Boullan koji je bio vođa ogranka karmelićanske crkve i navodno je prakticirao crnu magiju i žrtvovanja djece. Širenju novog vjerskog poretka stao je u kraj 1848. papa koji je izopćio ovaj red i njegove sljedbenike. Osnivač ovog ogranka, Eugene Vintras, optužen je za izvođenje crnih misa koje je vodio gol, masturbirajući za vrijeme molitve za oltarom, te za homoseksualnost. Boullan je skupa sa svojom ljubavnicom, časnom sestrom Adele Chevalier, pobjegao iz samostana, izrodili su dvoje djece, a Boullan se specijalizirao za istjerivanje demona metodama koje su uključivale i mješavinu ljudskog izmeta i hostije koju je opsjednuta osoba morala progutati. Na jednoj od crnih misa žrtvovao je i jedno od svoje djece. Vjerovao je da se prvobitni grijeh Adama i Eve može iskupiti samo upražnjavanjem seksa s inkubusima i sukubusima, odnosno seksualnim demonima. Stanislas de Guaita, inače pripadnik njegove grupe, autor je djela “Sotonin hram”, a bio je u stalnom sukobu s Boullanom, a neki smatraju da je i odgovoran za njegovu smrt (Boullan je naime umro od srčanog udara).
Početkom dvadesetog stoljeća slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Međutim, mada je u njegovim učenjima očito obožavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, već se deklarirao kao čarobnjak i okultist.Najveći sotonistički pokret modernog doba započeo je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (rođen 1930 u Chichagu) koji je 1966 osnovao Sotonističku crkvu u San Franciscu i čije je djelovanje privuklo veliku pažnju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poučilo o postojanju unutrašnjih moći i magije. Slijedeće zanimanje mu je bilo to što se pridružio putujućoj skupini u kojoj je radio kao pomoćnik mađioničara. Radio je zatim i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i počeo svirati pianino po raznim noćnim klubovima. U to vrijeme počinje pohađati razne tečajeve o okultnom u kojima će naučiti mnogo o obredima koje su održavali templari, članovi Hellfire kluba, hermetisti, članovi Zlatne zore i Aleister Crowley; obredi su se LaVeyu izuzetno sviđali pa ih je i sam počeo prakticirati. Ubrzo razvija vlastitu sotonističku filozofiju, prihvaćajući demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je pozudna, sklona pretjeranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zbog kojih se društvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, već ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na Valpurginu noć, 30 .04.1966 LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivačem Sotonističke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj članova (na vrhuncu svog djelovanja čak 25.000), a njegova žena Dianne postala je visokom svećenicom Crkve. S vremenom je odbacio crne mise vjerujući da su zastarjele, reorganizirajući metode i koristeći za rituale enokijanski magični jezik koji je usvojio od Crowleya. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, LaVey se više-manje povlači iz vodstva crkve i počinje pisati, objavivši tako “The Satanic Bible” 1696, “The satanic Rituals” 1972, a treća je “The Complete Witch”, prva knjiga ove vrste objavljena u Europi.Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj članova koji osnivaju novi sotonistički ogranak, Setov hram. LaVeyova crkva doživljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada LaVey više nije bio aktivni član. Setov hram osnovan je također u San Francisku, a štovali su egipatskog boga Seta koga nisu smatrali demonom već samo prototipom po kojem je osmišljen lik Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotine generacija pokušava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvažnija događaja: prvi se dogodio 1904. kad je Crowley primio “Knjigu zakona”, drugi kad je 1966. osnovana Sotonistička crkva i treći, posljednji, zbio se 1975. osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su članovi Setovog hrama trebali preživjeti tu promjenu poretka.
CRNA MISA
Za crnu misu, mada predstavlja osnovni sotonistički obred, ipak postoji vjerovanje da podrijeklo i priče o njoj potječu isključivo iz literature i legendi, čiji se korijeni mogu naći u srednjem vijeku kad su ljudi počeli kombinirati kršćanske rituale s magijskim. Prema nekim izvorima, danas poznati oblik crne mise razvio se tek negdje početkom 17 stoljeća s progonima vještica. Ponekad sotonistički svećenik stavlja hostiju u vaginu žene s kojom će imati spolni odnos tokom mise, ili je odnos analan. Riječi molitve se čitaju naopačke, od kraja prema početku. Svrha crne mise je svetkovina zla i obično za cilj ima bacanje uroka I proklinjanje, kao i oslobađanje tzv. energije nakon spolnih odnosa. Termin “crna misa” prvi put se spominje u Engleskoj 1896, mada je posve sigurno da su se takve crne mise održavale i ranije, tokom sedamnaestog stoljeća. Najvjerovatnije su začeci crne mise nastali kad su čarobnjaci i magi počeli koristiti neke dijelove kršćanskih rituala da bi ih iskoristili za vlastitu magiju, a kako su u nekim slučajevim ciljevi bili zli, došlo je do perverznog okretanja katoličkih rituala. Ali ipak, crna misa, kao svetkovina Sotone i Antikrista, novijeg je doba. Najvjerovatnije su se održavale na francuskom dvoru i na okupljanjima engleskog Hellfire kluba, te na ruskom dvoru, a malo je vjerovatno da su templarskog porjekla. Crne mise bile su dio religijske prakse Sotonističke crkve Antona Szandora LaVeya u Los Angelesu, a služile su ne kao parodija kršćanskog boga, jer LaVey nije u njega vjerovao, nego kao svetkovina slavljenje Sotone. Međutim, i u ovoj organizaciji crne mise vrlo brzo su odbačene, jer su okarakterizirane kao zastarjeli oblik štovanja.
CRNI SABAT
Naravno tu je i neizbježni obred crnog sabata. Pošto je molitva poprilično duga, a isto tako i pripreme za nju i nakon nje izdvojit ću samo neke dijelove. Potreban je oltar (veliki kamen ili drvena ploča), dva crna svijećnjaka s umetnitim svijećama od ljudske masti, magijski bodež sa crnom drskom, posuda s krvlju, kadionica s tamjanom pomješanim s krvlju jarca, krtice ili šišmiša, četiri nokta pogubljenog kriminalca, glava crne mačke koja je pet dana hranjena ljudskim mesom, rogovi jarca i lubanja ubojice vlastitih roditelja. Poprilično morbidno do sad, ali ima još. Pored oltara treba staviti figuru jarca, podignutu u sjedeći položaj, sa svijećom postavljenom između rogova, koja će prestavljati đavla, a to može biti i velika crna mačka s odrezanom glavom i plaštom prebačenim preko tijela. Među noge ovoga lika postavlja se falus. Dvije djevojke trebaju sjesti ispred ovog lika, ostalo društvo u polikrug, licem okrenuto oltaru. Veliki svećenik zatim nudi figuri đavla bijelu repu moleći ga za pomoć. Nakon toga slijedi kompletna molitva koja bi trebala prizvati Sotonu.Kod primanja novog člana, početnik ulazi u grupu gol, zavezanih očiju i mora ispiti tekućinu od mesa mrtvog djeteta kojeg treba sam nabaviti. Prema receptu iz 16 stoljeća, taj se napitak pravi ovako: mrtvo dijete treba izvaditi iz groba i kuhati sa sokom limete sve dok se meso ne odvoji od kostiju i pretvori u jednoličnu masu. Potom je potrebno očistiti pripremljenu smjesu i njen tekući dio usuti u bocu. Slijedi opet jedna molitva, a nakon nje novopriimljeni član izvodi Osculum Obscoenum, odnosno ljubi stražnjicu figure đavola, i upušta se u spolni odnos s prvom ženskom osobom koja sretne njegov pogled. Ritual završava gozbom prisutnih.
NEKA ZNACAJNIJA DJELA
Svakako najznačajnije djelo je “The satanic Bible” LaVeya. Zanimljivo je da su i svećenička lica, posebice neke papa zaslužni za majstorska dijela sotonističke literature. “Grimoar pape Honorius” je jedna od tih knjiga, a govori o osnivanju kravljestva Sotone na Zemlji. Veliki je papa Honorius II podigao spomenik i oltar sotonističkoj zajednici. I Njegov nasljednik, sveti otac Honorius III, zaslužan je za još jedno majstorsko djelo "velika knjiga zazivanja sedam crnih anđela". Jedan učeni dominikanac, sv. Albert Veliki unaprijedio je sotonizam na Zemlji s knjigom “Čudesne tajne Alberta Velikog”. Od ostalih autora sotonističkih djala i okultnih izdvajaju se papa Silvestar II, sv. Ciprijan, sv. Toma Akvinski, sv. Umbaldo… Također je i Biblija jedno od često upotrebljivanih knjiga sotonizma, a koriste se neki dijelovi (uglavnom Knjiga otkrivenja) koji se izgovaraju unatraške. Iz domena oklutnog izdvaja se još jedna knjiga pape Honoriusa “Honorijusova knjiga magaije” , a odnosi se prema crnoj magiji i demonskim ritualima i vrlo određeno opisuje vrlo morbidne obrede. Još jedna knjiga iz domena magije, okultizma i sotonizma ističe se od drugih. To je čuvena knjiga “Necronomicon”, za koju je još uvijek upitno da li uopće i postoji ili je samo izmišljotina poznatog pisca strave i užasa Howards Phillipsa Lovecrafta. Po nekim izvorima knjiga uopće nikada nije postojala, nego su je napisali Lovecraftovi obožavatelji, po drugima knjiga stvarno postoji. Recimo da knjiga stvarno postoji; u tom slučaju napisao ju je tzv. “Ludi Arap” Abdul Alhazred krajem 730 .naše ere. U knjizi se nalaze uputstva za dizanje mrtvih, prizivanje drevnih i starih bogova sumerske mitologije pa i starijih, kao i ostala upustva crne magije. U suštini nema neke veze sa sotonizmom, ali neke sotonističke zajednice koriste ovu knjigu za neke svoje svrhe. Smatra se najstrašnijim i najmoćnijim djelom ikada napisanim. Poznat je još i kao “Knjiga mrtvih” i “Knjiga crne zemlje”, a preporučava se ne igrati se s njegovim tajnama.jer protiv Necronomicona nema odbrane.
SOTONIZAM II
Za razliku od prvog nema toliko podataka, jeer i ne teži toliko nekoj opširnosti i složenosti. Značajan je sukob između vjerovanja prvog i drugog, zbog toga se prvi i naziva stari ili neosvješteni, a drugi filozofski ili osvješteni, premda se ne zna točno koji je stariji i time originalni. Ovaj osvješteni sotonizam se bavi izučavanjem unutrašnjih tajni i filozofijom (nihilizmom). Sljadebenici ovog sotonizma negiraju da vjeruju u Sotonu, ostavili su ga samo kao simbol, ali i zbog organske mržnje prema religiji. Na neki način ovo je filozofija koja donekle crpi neke misli iz sotonistickih djela, ali ponavljam odbacuje bilo kakva vjerovanja u Sotonu. Za razliku od neosvjestenog koji čak i znaju izvoditi neke od svojih obreda, ovi su odbacili sve te obrede smatrajući ih smiješnim i maloumnim. Oni smatraju da je ovo njihovo vjerovanje neki vid ateističke religije, premda bi bilo pravilnije to nazvati nekom životnom filozofijom. Ne propagiraju nikakve zločine i izričito su protiv kriminalnih radnji neosvještenog sotonizma. Smatraju da se nasiljem ništa ne može postići već se samo time može jos više učvrstiti i ojačati pogođena religija. Također smatraju neosvještene sotoniste luđacima, psihićki poremećene osobe, a nerijetko i šarlatanima. U ovom vidu sotonizma ne bi trebalo postojati nekih organizacija iako se i ovi ljudi nekada znaju povezivati u neke zajednice, što su u ostalom i ljudi u povijesti isto i radili. Vjerovanje se bazira na nihilizmu i vjerovanju u sebe (često i izraz: sam si sebi bog), izražena je ekološka svijest. Danas međutim, i veliki broj neosvještenih sotonista skriva se pod plaštom ovih drugim i pridružuje se njihovim organizacijama. Često se zna i desiti da ti članovi naprave neko zlodjelo, i pri tome se svi mediji i svijet okome na one koji nemaju ništa s tim. Međutim, postoji i popriličan broj tzv. osještenih sotonističkih organizacija koji pokušavaju pribaviti članove (tj. njihovu članarinu), a propovjedaju osvješteni oblik sotonizma. Ti su možda i najopasniji, jer nerijetko upravo i oni stoje iza nekih ritualnih kriminalnih radnji. Naravno tu su i neizbjezni šarlatani kojima je cilj samo dići novac od novih članova. Neki rock i metal bendovi imali su očito inspiracije u sotonizmu, ali to ne povlači da su i sotonisti. Po nekim studijama katoličkih svećenika, skoro svaki drugi rock bend je sotonistički i traze neke skrivene poruke u njihovim tekstovima .U globalu crkva smatra čitav metal sotonističkom muzikom, iako zaboravljaju kršćanske metal bendove koji su se eto još i deklarirali kao njihovi. Tamnu sjenu na metal muziku bacili su svakako i istupi nekih metal bendova. Tako su se u Skandinaviji neki black metal bendovi natjecali u tome tko će počiniti više ubojstava,a na kraju samoubojstava učiniti. Okomili su se i na stvarno simpatične stare, srednjevjekovne, drvene crkvice koje su nemilosrdno palili i oskrnavljali grobove. Ali optuživati metal muziku u globalu za to, totalna je besmislica. Skoro svi metal, pa i black metal bendovi su se ogradli od istupa svojih kolega koji su bili pod evidentnim utjecajima žestokih narkotika. Sotonistički tekstovi su najviše zastupljeni kod nekih black metal bendova koji pored simbola i sotonističkog imiđa, ako nista barem izgledaju kao sotonisti. Nitko ne može znati njihova prava uvjerenja kao ni iskrenost u propagiranju sotonizma i mržnje prema religiji. Sigurno je da je dosta pravih sotonističkih bendova, ali i bendova koji se samo tako predstavljaju i furaju taj stil.
Za kraj evo jos 11 sotonističkih pravila (vezanih za neosvješteni sotonizam, ali i neke osvjestene zajednice se koriste ovim pravilima) :
1. Ne daj svoje mišljenje osim ako te netko nije pitao za njega.
2. Ne govori o svojim problemima drugim osim ako nisi siguran da žele da to čuju i slušaju.
3. Kada ste na tuđem teritoriju pokažite poštovanje ili inače ne idite tamo.
4. Ako gost na vašem teritoriju vam ide na živce budite okrutni i bez milosti.
5. Ne iskorištavaj seksualno osim ako ti nije dat znak.
6. Ne uzimaj ono što ne pripada tebi osim ako to nije nekome teret i moli te da mu pomogneš.
7. Priznaj snagu magije ako si je uspješno koristio da bi ispunio neke svoje želje ili potrebe. Ako budeš poricao snagu magije nakon što si imao uspjeha s njom, izgubit ćeš sve što si postigao.
8. Ne žali se ni na što što se ne odnosi na tebe.
9. Ne učini zlo djeci.
10. Ne ubijaj životinje osim ako si napadnut ili da bi preživio zbog hrane.
11. Kada se krećeš po otvorenom teritoriju, ne smetaj nikome. Ako ti netko smeta opomeni ga da prestane. Ako ne prestane, uništi ga.

Najpoznatiji dio iz Sotonisticke Biblije:
"Nema raja za vječni život
I nema pakla gdje se grešnici peku
Ovdje i sada je dan našeg trpljenja
Ovdje i sada je dan naše zabave
Ovdje i sada su naše prilike i mogućnosti
Izaberi ovaj dan, ovaj sat, jer drugog izbavitelja nemaš..."
(The Satanic Bible: The Book of Satan IV:2)