četvrtak, 23.08.2007.
VRIJEME...I OSTALO...
Danas sam bila kod prijateljice s kojom se družim već 9 ludskih godina(POZDRAV STELLI) i započele smo zanimljiv razgovor o vremenu...O godinama,prolaznosti,svemu što je iza nas...Ali razgovarale smo i o našoj budućnosti.Rekle smo da ne želimo da se nešto promijeni.Pri tom mi je palo na pamet da vrijeme zapravo jako mijenja ljude...Isto tako,zaključila sam da je to zato jer si sami postavljamo zapreke.Ali zašto?Zašto nas vrijeme toliko ograničava? Možda neki misle da nije dobro da ja o tome govorim sa ovoliko malo proživljenih godina(vremena),ali imam potrebu o ovome pisati.
Moje osobno mišljenje je da ne treba postavljati granice u tome...Uostalom,stvoreni smo za vječnost...I to nam je odavno obećano...Ja sam zbog toga sretna,hej,pa stvorena sam da trajem!I zahvaljujem na tome svaki dan!
Živim po tradiciji,a ne ograničavam se ničim!Da,moram reči da sam vrlo religiozna osoba.To smatram darom koji me iz dana u dan inspirira.Može li život biti ljepši?Dok sve što govoriš govoriš s razlogom i iz ljubavi...Da,upravo to već neko vrijeme osjećam...Osjećam ko da sam dovoljno jaka da pomognem cijelom svijetu da riješi probleme...Vjerojatno ne postoji čovjek koji nikada nije bio tužan...Ali to je dio života i sreće!Ne moramo biti savršeno sretni iz dana u dan!ALi predivno je znati da smo STVORENI ZA NEBO!
PORUKA!!
Imajte povjerenja u život,on zna vrijeme kada vas treba nositi na svom dlanu i zna kada je vrijeme da vi postanete njegov dlan!
BTB do idućeg posta!:)
- 13:12 -
Komentari (34) - Isprintaj - #
utorak, 14.08.2007.
Sreća,anđeli,i sve ostalo.....
skužila sam kolko sam sretna dok sebe unesem u post.Onak,završim s pisanjem i imam filing
da sam učinila neki veliki korak...Imam potrebu ovo napisati.Još sam davno,nakon kaj sam pročitala
neke knjige odlučila da budem u svim ljudima koje poznam,ili ne poznam,koji mi se sviđaju ili ne tražila
njihove dobre osobine,gledala u njima anđele koji ostavljaju pozitivan trag u mojem postojanju.Moram
priznati da mi to isprve nije bilo uopće lako. To je kao neki sport.Treningom do savršenstva. U sportu
dolaze nagrade,medalje,novac.Ja sam svojim treniranjem dobila to da se osjećam ispunjenijom i boljom
osobom.Kroz moj život iz dana u dan kroče prekrasne osobe.Ja ih sve zovem anđelima!!
Iako drugi možda ne
primjećuju promjene na meni,ja sam postigla i dostigla neki novi duhovni,viši nivo na čemu sam beskrajno zahvalna.
Ne skidam osmijeh s lica...Rezultat je sreća.
Sad onaj manje duhovan dio posta:
Shot at 2007-08-15
Škola...........FALI MI......Pogotovo moja luda profesorica iz flaute...Danas sam nakon dugo vremena počela
intenzivnije vježbati za natjecanje iz pjevanja,iako sam još bolesna:)...Zahrđala sam totalno...Bit' će bolje...
Rain dancer,hvala...Budem pisala o sebi nekad jer stvarno u tome nema ništa loše i egoistično...Zapravo,dobro se ponekad negdje ispucati:)...
Postove otprije sam izbrisala jer je bilo vrijeđanja i neprihvaćanje zbog glazbe kojom se bavim...ali negativni komentari me više
ne spuštaju,nego mi daju inspiraciju za bolje i kvalitetnije postove...
Moja poruka:)
Blagoslivljaj neobične okolnosti u kojima se zatekneš.one Ti pomažu spasiti se od vlastitih navika!I,hvala mojim anđelima!!!BTB
- 20:02 -
Komentari (49) - Isprintaj - #
subota, 11.08.2007.
RADOST
Iako sam obećala sama sebi da ovaj blog neće opisivati događaje iz moga života,
post koji slijedi zapravo govori o meni.
Razmišljam o životu. Onome kakav živim i vodim, kakav sam vodila prije i kakvim ga želim učiniti. Neistinito bi bilo kad bih rekla da ne želim svoj trenutak slave ili otkrivenja sebe drugima. Iskrenost smatram najvećom vrlinom. Ona donosi nezamjenjivu radost. Trebamo bti spremni na iskrenost i istinu.
Prolazim veoma teško razdoblje svojeg života. Bez obzira na to, moja vjera je jača nego ikad. Iz dana u dan. Ovo smatram znakom s neba, iskušenjem. Iako postoje nesretni trenuci ovoga iskustva, zahvalna sam svaku sekundu mojega dana na prilici da shvatim da je vrijeme toliko relativan pojam, da shvatim da sam stvorena da trajem, ali i da je najvažnije iskoristiti dan.(Ne želim otkriti o kakvom je iskustvu riječ:).) Na kraju svakog dana reći, znate, onu riječ koja često toliko teško izlazi iz nas. «HVALA».Nije li prekrasna? Primijetila sam da ne postoji čovjek kojem ona ne izazove barem malen osmijeh na lice…Čarolija…Harmonija…Ljubav…U trenucima slabosti pogledajmo nebo i mjesec i zvijezde…
NAVIKNI SE NA RADOST! KAO NA DISANJE!!!!!
BTB
- 21:37 -
