Likantropi...priča je vjerojatno stara koliko i ljudska rasa. Svijet je pun legendi o 'onima koji mijenjaju oblik'. Vukodlaci su otporni na starenje i fizičke bolesti. To je posljedica stalnog regeneriranja njihova tijela. Po nekima mogu biti ubijeni samo ako im se unište ili trajno oštete srce ili mozak (npr. pomanjkanje kisika).
Dok se nalazi u obliku vuka, Vukodlak zadržava sve intelektualne osobine koje ima kao čovjek. To objašnjava izbjegavanje zamki i prepoznavanje žrtava. Postoje više načina da se postane vukodlak: magičnim stjecanjem likantropije kroz ritual, prokletstvom, ugrizom drugog vukodlaka i rođenjem. U svim slučajevima krv postaje uprljana ili prokleta. U nekim slučajevima sposobnost mjenjanja oblika može biti kontrolirana. To se najčešče izvodi talismanima ili nekim prirodnim napitcima. No transformacija većinom dolazi neredovito.
Vukodlaci su uglavnom veći od normalnih vukova i imaju posebnu želju za mesom.
Po ovome vidimo da su naši preci čvrsto vjerovali u likantropiju. 1886 godine R. L. Stevenson piše knjigu o Vukodlacima (Dr. Jekyl i Mr. Hyde), u ovome stoljeću ubacuje se Hollywood i likantropija postaje samo bajka i priča za malu djecu. To je razmišljanje koje nam pomaže da mirno odemo spavati ali da li je istinito?
Našoj su generaciji od početka pričali da takva stvorenja ne postoje. No te su legende morale početi od nečega. To 'nešto' je sigurno izobličeno i preuveličano kroz stoljeća, ali koliko god to bilo beznačajno ostaje činjenica da današnje društvo u to ne vjeruje. Novine već pola stoljeća pišu o nestalim ljudima ili nerazjašnjenim ubojstvima. Kako bi policija reagirala da im javite da ste vidjeli vukodlaka ili čak vuka u gradu? Smijala bi vam se...
1887. 9. u Londonu su nestala dva čovjeka, braća koja su se vraćala iz birca kući. Svjedok je vidio kako u malu uličicu za njima ulazi čovjek u dugom kaputu. Ubrzo su se začuli krikovi i režanje. Nakon samo minutu iz ulice je istrčao enormno velik vuk s lešem u raljama kojeg je vukao po blatu ostavljajući krvav trag. Svjedok se uplačio i istrčao van po policiju. Dok su se vratili nestao je i drugi leš (ako je i postojao) te je policija sve proglasila prevarom.
Samo 1900. na području Europe je nestalo oko 200 000 ljudi.
Od 1990. do 1998. samo u SAD je nestalo ili bilo 10 000 000 neriješenih ubojstava...
Ali zasigurno je najpoznatiji slučaj onaj iz Oklahome, 1995. kada su policajci uhvatili osumnjičenog za ubojstvo prolaznika. U njegovom stanu je pronađen ostatak leša (leđa i kosti), posvuda je bilo krvi i tragova borbe ali i otisaka stopala psa. Pas nikad nije pronađen a mladić je osuđen na doživotan zatvor zbog ubojstva. Nakon tri tjedna u zatvoru u samici, čuvari su čuli režanje i lavež. U ćeliji je bio vuk! Kada su ga htjeli smiriti napao ih je i čuvari su ga u samoobrani upucali. Leš vuka su bacili u rijeku. Nisu uspjeli kako je vuk dospio unutra niti kako je M. Tucker pobjegao. Nakon mjesec dana nizvodno je pronađen leš M. Tuckera. Bio je ustreljen.
Gledajte filmove, maštajte ali i pogledajte sve sa druge strane. Pogledajte oko sebe...
|
