Mistery of The World

četvrtak, 20.07.2006.

Atlantida 3. dio

Novija istraživanja 1968. otkriven je novi lokalitet Atlantide - nalazi se na Bahamima gdje je ondašnji ronilac Bonefish Sam pokazao dr. J. Mansonu Valentineu, zoologu iz Miamija koji je ujedno i pasionirani amater-arheolog, podvodnu anomaliju koju jako dobro poznaju mjesni vodici i ribari, ali koja je očito bila nepoznata znanstvenicima. Danas se naziva cesta Bimini (iako vise slici niskom zidu) i nalazi se u plitkim vodama Paradise Pointa, oko jednog kilometra zapadno od otoka Sjeverni Bimini. Prema Valentineovim riječima, sastoji se od: "... širokog dijela popločanog četvrtastim i poligonalnim ravnim kamenim pločama različite veličine i debljine koji su očito oblikovani i precizno složeni u artificijelan uzorak... Neke su ploče pravokutne, druge tvore savršene kvadrate. " Najduži niz tih kamenih ploča (od kojih svaka teži između jedne i deset tona) proteže se skoro 500 m i završava pod pravim kutom. Pa ipak, nitko nije poput Valentinea vjerovao da su cestu Bimini konstruirali ljudi. Godine 1970. arheolog, profesor John Hall sa sveučilišta u Miamiju, istaknuo je da se naslage kamenih, pravilno oblikovanih blokova kakvi se nalaze kod Biminija, mogu oblikovati na prirodan način stvarajući pojavu poznatu kao pleistocenska obalna erozija i napuklina. Međutim, Bimini-cesta nije jedino neočekivano otkriće na bahamskome morskom području. Godine 1975. dr. David D. Zink, autor knjige Kamenje Atlantide , otkrio je kameni blok koji je nesumnjivo napravio čovjek jer je povezan sipom i utorom. A grof Pino Turolla pronašao je ovdje nekoliko izbrazdanih mramornih stupova (a na Bahamima nema mramora?!). Možda najintrigantnija veza između ovog mjesta i Atlantide proizlazi iz mnogih proročanstava poznatog američkog medija Edgara Caycea, vezanih uz Atlantidu, od kojih je jedno slijedeće: "Dijelovi hramova (Atlantide) otkrit će se ispod morskog mulja u blizini Biminija... To će biti ´68. ili ´69., dakle, ubrzo! " Cayce je umro 1945., vise od dvadeset godina prije otkrića Bimini-ceste - 1968. Jedan od najozbiljnijih istraživača Atlantide je austrijski znanstvenik Otto Muck. On je krenuo od pretpostavke da bi kataklizma koja bi potopila cijeli otok-kontinent nužno morala ostaviti tragove na licu Zemlje. Rezultat njegovih višedesetljetnih istraživanja jest knjiga Alles űber Atlantis (Sve o Atlantidi - kod nas je prevedena kao Atlantida - potonuli kontinent), objavljena 1976. Otto Muck je krenuo od Platonovih Dijaloga i pretpostavio da su Azorski otoci nekada bili vrhovi 5300 metara visokih vulkanskih planina Atlantide, koje su sa sjeverne strane stitile otok od hladnog zraka sa sjevera. Tu je Muck našao i korijen imenu Atlantide: "alt" u idiomima nekih južnoameričkih plemena znaci "voda", a iz imena Anda, južnoameričkih kordiljera, zaključio je da bi "anti" značilo nešto poput "visokog gorja ". Atlantida bi ustvari značilo "brdo iz vode". Atlantolozi ističu kako korijen tog naziva nije grčkog, već toltečkog (indijanski narod Južne Amerike) podrijetla. Ostaci desetaka meteoritskih kratera uz obalu oko sjevernoameričkog grada Charlestona nameću znanstvenicima pitanje gdje su završili najveći dijelovi tog Karolinskog meteora, kako ga zovu u geološkim krugovima, koji je udario zemlju prije 10 000 godina. Kako na površini zemlje nema traga udaru velikog meteora, Muck je zaključio da je ovaj udario usred Atlantika i bio uzrok potopu Atlantide. Udar je prouzročio eksplozije, razaranja i duboka prsnuća Zemljine kore te je tako Atlantida razmrvljena potonula. Nema nikakve mogućnosti da je od nje ostao ikakav materijalni trag. Jedan od Muckovih neizravnih dokaza o prapovijesnom uništenju Atlantide jest i danas nepobitna činjenica da je prije 10 000 godina počelo odleđivanje ledenog pokrova srednje i sjeverne Europe iznad 52° sjeverne zemljopisne širine, koji je postojao gotovo 700 000 godina. Naime, dok je postojala Atlantida, Golfska struja koja danas (putujući iz Meksičkog zaljeva prema sjeveru u širini od 120- 800 km) grije obale zapadne Europe nije tada do nje stizala jer ju je zaustavljalo kopno nasred Atlantika. Budući da su vode Golfske struje iz nekog razloga tek prije nekih 10 000 godina dosegle Arktički ocean, nameće se zaključak da je možda baš Atlantida bila zapreka koja je struji priječila izlaz na sjever. Sto ako je građa zaista nastala na prirodan način, ali ju je iskoristila nastala ljudska rasa? Godine 1970. dr. R. Cedric Leonard istraživao je neke zagonetne ruševine hrama koje je vidio s otoka Andros u blizini Biminija. Istraživanja podvodnih tajni Biminija još se uvijek nastavljaju: možda ćemo jednog dana ipak saznati njihovu pravu priču....