Fina Zdrava Papica

12.06.2010., subota

Odlazi cirkus...

Odlazi cirkus iz vašeg malog grada...
širokim drumom što izlazi na most...
odlazi cirkus i ja se pitam sada...
'ko je domaćin, a 'ko je bio gost...

Možda je sve bilo samo fol, ne znam... Samo jedno znam - svakog gosta četiri godine dosta.
Bilo je tu svega prijatelji, cijelo jedno odrastanje, sazrijevanje, studiranje...
Ponešto mojih misli, koje su sačinjavale i mudrosti i ludosti (omjer ovisi o tome koga pitate).
Nekoliko sukoba u koje sam se naivno dao uvući od raznih protuha i isto toliko isprika za naglost moje naravi...
Onih koje te isprike nisu dočekali više nema (kao što sam im i obećao), ali vjerujte - tako je bolje. I za njih i za nas.

Vrijeme je da se krene dalje...

Kad sam bio dijete,
govorio sam kao dijete,
mislio kao dijete,
sudio kao dijete.

Kad sam postao zreo čovjek,
odbacio sam što je djetinje.

Vrijeme je da podcrtam računicu poslije svih tih natipkavanja.
I mogu reći da odlazim zadovoljan. Obogaćen mnogim poznanstvima, ponekim prijateljstvom i (do)životnom suputnicom.
Čak sam na kraju, bar na jedan dan, uspio pridobiti i uredništvo ovog Kaligulinog zabavišta.

Vrijeme je da odbacim djetinje, jer ovo mjesto koje si posjetio/la je nastalo kada sam bio dijete. Istovremeno egoistično i velikodušno, samo sebi prepametno za ovaj svijet, ali s pogledom koji je sve htio pružiti tom svijetu ne bi li ga učinio boljim, ljepšim mjestom za sve nas. Taj pogled ostaje i danas...
Promijenila su se oružja i bojište, ali borba ostaje.

Za vas ne brinem. Nemojte ni vi za mene...

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako...
mnogi su predstavu shvatili do sad...
nove pajace ce masa naći lako...
jer drugi cirkus će doći u vaš grad...

Vi koji me već duže znate ćete sigurno još čuti za mene. Ne ovdje, ali hoćete... I tada ću računati na Vašu podršku, na kojoj Vam se najiskrenije zahvaljujem.
Vi kojima sam bio trn u oku... Vaše je oko, nije moj problem. Moje oči i dalje bez greške zapažaju sve oko sebe. Vjerojatno ćete i vi još čuti za mene, samo vam to neće izmamiti smješak na lice.

Laku noć dame i gospodo...
eto, i ova predstava je završena...
nadam se da ste uživali u njoj...

Bilo je zadovoljstvo pisati za vas sve ove godine...
nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu..
na nekoj drugoj predstavi...
u nekom drugom cirkusu.

Od sad idem kamo šalješ me Ti...




Postovi su obrisani kako ne bi bilo manipulacije njima od strane "dobronamjernih" pojedinaca.

- 00:35 - Komentari (36) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Pisano je: