utorak, 17.02.2009.
Grijanje
Zašto nisam puno pogođen time što dio Zagreba nema grijanje jedan dan ili što je postojala mogućnost da nestane plina na određeno razdoblje.
Prije dvadesetak godina sam krenuo u osnovnu školu. Zgrada trošna, svaki prozor ima ''lufta'', grijanje je peć na drva, a mi u bundama ili jaketama u razredu.
Dođem kući opet peć na drva, grije samo jednu prostoriju i opet je pitanje koliko.
Takvih škola i takvih kuća u ovoj državi i danas ima koliko hoćeš. Sad senzacionalna je vijest da dio Zagreba ostaje bez grijanja jedan dan, bez obzira što postoje druge grijalice, škole se zatvaraju da se slučajno netko ne prehladi…
Opći kolaps.
Zašto nije vijest da postoje škole koje se još uvijek griju na peć na drva i u temperatura ne prelazi 13-14 stupnjeva. Pa djeci koje ih pohađaju nije ništa. A nastavnici isto održavaju predavanja.
A što se nedostatka plina tiče, pa veći dio države uopće nema plin pa što se mene tiče ja smatram one koji se griju na plin privilegiranima.
Računi za centralno grijanje ili grijanje na struju ili slično kod nas dođu i do dvije tisuće kuna čak i preko toga.
Iz tih razloga ja baš i ne suosjećam sa ekipom iz glavnog grada.
