Put u ˝nepoznato˝
Znam da je 2005. godina daleko iza nas, ali ja sam se danas počela prisjećat najljepših i nagorih trenutaka u toj godini. Stvarno sam svašta proživjela: radila sam (nije bitno koliko dugo! Nema svatko talent za konobarenje...), prošla popravni iz latinskog, pjevala back vokale na koncertu, ofarbala se u zeleno (ok, nisam).... Ma sve u svemu zanimljiva godina. Ali 31.og 12.og moja 2005. je dobila krunu. Naime, ja i Alen smo ,nakon dugog promišljanja odlučili prihvatit poziv ,drage nam prijateljice Dujme na Pag. I tako sam ja već odabrala pojas sa šljokicama i ostale gluposti koje dočeku nove godine daju takvu čar. Uzeli smo sve stvari koje su nam bile potrebne uključujući i salsu da imamo šta jest.
Ivan Kušan (rista) nam je kupio karte za katamaran koji je kretao u 14.30. Naravno, ja plavuša nisam pitala Kušana u koji katamaran moram uć pa smo se skoro ukrcali u krivi, ali srećom barba mornar nas je uputio u drugi. I krenemo mi.... Nakon pola sata katamaran se počeo ljuljat. Uzalud smo se međusobno uvjeravali da nam se ne povraća. Bilo je grooozno! Ulazili smu u nevrijeme i kapetan je okrenuo katamaran nazad u Ri. Odlučili su nam vratit novac i informirali su nas o autobusu za Zadar koji je išao u 17.00 sa Žabice. Pristali smo u Rijeku u 16.50 i Alen, salsa i ja smo trčali do žabice. Na šalteru gdje smo htjeli kupit karte prodavačica je tračala s drugom gospođom prodavačicom, pa smo morali malo pričekat (ma nema beda!) Napokon smo kupili karte i ušli u bas. Stigli smo u Zadar oko 21.30. KAKO U PAG? Plan br. 1=ajmo stopirat! Plan br. 2=ajmo taxijem! Odlučili smo se za taxi. Nakon cjenkanja s taxistom bacio nas je za 200kn do Miškovića. Deset sati je, a mi smo u nekom praznom naselju. Dobro, barem imamo salsu!!! Nagovorili smo Dujmu i njenog frenda da dođu po nas. Naša proslava je počela oko 23.00, ali bilo nam je super!! Što se tiče salse, dobro nam je došla. Neki (alen) su je pojeli s paštom za juhu!
|
