DjMiLe

Evo nas opet!! ;)

Nekoć mali ljudi postadoše veliki, mnogo toga nerazumnog postalo naočigled razumno...svašta...neki bi rekli "ovo je nevjerojatno", neki bi rekli "Pasha live", smisao toga svega je vrlo jednostavan, zapravo, nema smisla :) al za neke, male ljude koji postadoše veći predstavlja simboliku svega onog njihovog....i tako je prošlo još jedno zanimljivo razdoblje...razdoblje od godinu i kusur dana...kao što rekoh bilo je svega i svačega, morala i nemorala, ljudi i životinja.....sve u svemu prolazi sve prolazi, no prolazi i moje strpljenje pišući ovo jer naravno želio bih prijeći na stvar a to je nekolicina ljudi(malih a opet velikih) iz mog života koji su obilježili ovo razdoblje ;)...ajmo pičke, ajmo živo...Pasha live!!!!....Gledajući na sveukupnost dojma u mojoj glavi mogu samo reći da čovjek nikad ne zna na šta je ili će biti spreman. Normalnih ljudi NEMA, ili bar neki misle da su normalni dok ne prijeđu neke granice i nađu se na drugoj strani, na onoj neshvaćenoj i urnebesnoj strani,strani prihvaćenoj odavno od strane moje malenkosti i inih ljudi! No, osvrnimo se na ljeto! :) Ehh....ljeto...čekamo ga uvijek...kad ga dočekamo prebrzo prođe a onda slijedi pokislost, nostalgija i ispraznost svakodnevnice koja koči nas željne svačega no to se čovjek zahvali na onoj neshvaćenoj i urnebesnoj strani svoje individue koja na svijet gleda drugačijim očima ;)..nije sve tako sivo sivo, svirajte nešto živo živoooo....novi ljudi su na sceni poput Seje Keydure, Muje Bekrije, Bobi Obradovića Taysona i inih koji su obilježili ovo ljeto prepuno novotarija...sve u svemu novotarije uvijek dobrodošle(bar one nenormalne)...i tako...nas 6 se uputilo jednog predivog jutra put Vira tj. prvo put Macole(Makola:) ) gdje posjetismo međede, vjeverice i slične šumske zvjeradi koje krase ličko senjsku županiju i tada, šta ja znam, krenuli put našeg finalnog odredišta, otok Vir!! Želje i apetiti bili su ogromni, a glave pune ideja i zamisli, al, shvatili smo jednu stvar...nismo više toliko mladi...jednostavno svake godine čovjek spozna nešto novo...ove godine smo spoznali da imamo čak 20 god čega očito nismo bili svjesni! Išlo se BMW(BMW-om drugovi!!!) i Cliom, koji je laganim kasom pratio tmuran kravlji tempo BMW-a(što je meni pasalo) no dosta o mom auto, pričajmo malo o meni ;).....Rusvaj ekipa bila je puna optimizma i elana, bila željna onog dugo očekivanog...naime, moram reć da sam ove godine, skup sa svojim najbližim suradnikom Rozinhom aka. Dijete aka. JOC ponajviše uživao u čarima samog mora, sunca i stalnih pogleda upućenih nježnijem spolu mađarske nacionalnosti a i šire ;) prvi tjedan mi je bio pomalo tužamn...bio sam razočaran ponekim vijestima i isčekivanjem meni jako drage osobe(na kraju ništa nije ispalo kako treba) i tako sam postao svjestan toga da čovjek ponekad ne zna razlučiti koliki je trud potreban za nešto...često puta to prijeđe granice normale...a to i želimo;)...vidi vidi ko je pijan, pićem lijeći boooool,žena što je rekla da mrzi alkohooool.....sve to ostaje još jedan od podsjetnika za nadolazeća razdoblja života....čovjek uči dok je živ, a pije dok se ne napije....Pičkeeeeeeeee....bilo je tu i smijeha i suza i ljudi i 100 čudi....mafija iz Slavonskog broda...cure iz Blaguše i inih mjesta...kao što ekoh malo toga normalnog veže se uz naše živote...dani su prolazili, Flavijo sve više izblijeđivao, ostali crnili...zaista volim različitost, a opet jednakost svih ljudi, to svijet čini puno zanimljivim, čini ga mjestom u kojem se da puno naučiti a i učiniti....čovjek ponekad žali za nekim postupcima ali ne treba žaliti, ako je greška opet si naučio a ako nije nisi ništa izgubio ;)...došlo je i razdoblje od onih zadnjih tjedan dana..teško razdoblje...razbijalo se, pilo, sijalo, razmišljalo na glas...sticalo reputaciju ne znam ni ja čega..ugl. ništa normalno...vidjeh i najljepše sise ove godine..sise godine po meni..ostadoh zapanjen sa još nekolicinom ljudi...SAVRŠENSTVO!! NAPOMENA! Ne pričat s Mađarkama ako ne znaju drugo neg mađarski...moš se jebat tada i improvizirat majmunsku mimiku(što i nije loše) al ostaje onaj misterij osobe...sve ostaje na pogledima i uspomeni..ahh uspomene...grade čovjekovu prošlost i bivstvovanje..rastanka se našeeeg sećam, jesenje su lileee kišeeee...stanje psovanja...bojim se da se oborio rekord ove godine...10 min prije polaska kući(do 4 ujutro vani i odmah za zagreb-spavalo se za volanom-Roso u stanju fraza) doznali smo od nekih tamo cura da smo stekli reputaciju užasnih psovača presvetog trojstva(premda duha nismo nikad dirali) i najglasnijih majmuna što je izmamilo povelik osmijeh na našim licima i fin šeer na kraju priče..neki su bili vječito loše volje, neki nedorasli zabavi, neki tužni, neki ugroženi, neki šminkasto važni i opasni a neki jednostavno svoji ;)...mogu reći da je rastanak od bezbrižnosti i nesvakodnevnice bio težak....poznanstva su bila mnoga...razdoblje je bilo lijepo...ponekad i tužno:(...toliko od mene za ovu godinu, pa do sljedećeg ljeta želim svima dobro i mirno more u borbi sa svakodnevnicom i ponekad sa samim sobom....specijalni pozdravi Rusvaj ekipi(Rozinho, Rosso & Trancespheare), Huzeku, Zlu, Flaviju aka. Le Baronu aka. E moj Mario...susedu Radiću aka. travaru bez koga ništa ne bi bilo onako kako je ;)....pozdrav i Bosancu....curama iz Blaguše....meni jako dragoj osobi :(...i poseban pozdrav od mene i mog sidekicka Mađarkama...pozdravljam i svekoliko pučanstvo i posebno Stock ekipu!!!
Lijep pozz svima...do sljedećeg posta koji je već u mislima.....do idućeg ljeta ;)
P.S.....bez foto zapisa se ne odlazi hehe ;)
Uživajte!!


Go to ImageShack® to Create your own Slideshow