djeva bajna

Odma da kažem, nisam došla niš pametnog reć. Za to više nisam sposobna. Ispalila sam na živce.

Jeste li znali da u Hrvatskoj ima 2 020 000 hektara obradive površine? Znam točno koliko otpada na oranice, koliko na voćnjake, vinograde i livade.. I 1 188 000 hektara neobradive? Želite li informaciju koliki udio imaju pašnjaci, bare, trstici i ribnjaci? Da, znam, ni mene previše ne zanima..

Tješim se da će mi jednog dana to koristiti kad ću se kandidirat za premijerku države.
Naravno, moja mala (nema mane) gleda na to vrlo kreativno – to znanje može biti usmjereno ka poboljšanju ljubavnog mi života..ove informacije mogu prigušenim šapatom blagoglagoljati draganu u uvo..

Već se vidim:
Macaneeeee, znaš li aaaaaahhh, da u Hrvatskoj uuuuuhhhhh, ima ah ah ah, 1 466 000 hhhhektara oranicaaaaa, i zatooooo aaaaaa, ZAORAJ U ME! ORAJ! A u pozadini cvile guci, a bajsica brunda oj oraje orajee, daleko sam od tebeeee, cincin..

Dakle, kao što vidite, u vrlo lošem stanju došla sam samo podijelit nekoliko problema od krucijalne mi važnosti i metodom usporedbe provjerit trebam li početi razgibavati ruke za bijelu košulju.


Problem erste.

Muči me reklama za t-mobile.. Ova zimska..da li znaš da te volim.. kad onaj inače dezorijentisani Roko od crnih bobica raširi ruke, prikažu ga s leđa, a u tom trenutku njemu sprijeda i odozdola pojavljuju se i uzdižu mu uz muževno telo ženske ruke.. nije li to hm, znakovito? Aj min, lajk a job? A blowjob..netom prije konzumirani..časak prije nego se netko izdernjo ton kamera ide! Il je to samo moj napaćeni i pogani um?


Problem cvajte.

Ja bi cd od Vlajke Pokos..a sram me doć u trgovinu i kupit ga.. već sam smišljala kaj da velim – da je za baku, za suseda, za jetrvu, za psa, al i ovak imam poveći nos, kud još da lažem sweet lord, poslat će me među arape.. A baš su mi lepi pesmuljci..ko stvoreni za budit iskonsku ženu u sebi..moja spava ko zaklana pa trebam uložit ekstra eforte.. A Vlaca..mmm.. Jednom su puštali taj compact disc u x-nationu u ilici over and over i ja uzela hrpetinu robe za isprobat u kabinu samo da ga mogu što duže slušat.. Onda sam malo pućila usnice u ogledalu i na kraju mi od toga svega pobjego vlak. Jankec vonabi.
Dakle šta da radim? Šta, šta?


Problem drite.

Bijah na Carskom ruskom baletu. Došlo 50tak razgibanih Rusa u moj grad.. Rekli mi da je to ko da bi repka Brazila došla igrat sa NK Ilovcem..taj kalibar iventa jel.. Pa reko nisam ni je neka seljakuša, moram ja to vidt. 80 procenta vremena sam umirala od dosade i gledala u muška međunožja.. Čujte nema se svaki dan prilika gledat dvacet-tricet komada muda sapetih u bijele štrample..
Čini li me to plitkom, kulturno neosvještenom mediokritetkinjom izražene seksualnosti?


Problem firte.

Počinjem se bojat sebe same. Očito je da više nemam konce u rukama. Ni iglu, ni goblene. Naime, što. Od onih korisnih i zanimljivih informacija sinoć me zabolila glava. Oko 6. Popodne. I reko šta ću, popila jednu rozu i legla.. Uskoro došo čika sanak na oči i ja odspavala jednu rundu do 9. Navečer. Kad sam se probudila, pružila sam desnu ruku prema svom novom mobitelu* ne bih li vidjela kakvu novu poruku, poziv ili nešto što se zbilo u posljednja prespavana 3 sata. Pomniji uvid dao mi je mislit! Dok sam spavala i lunjala zemljom snova bez karte i kompasa, nesvjesno sam nazvala dečka koji mi se pred jedno dvije godine sviđao do besvjesti! Sad smo kao prijatelji.

(Kao i svi moji bivši, polubivši, bivši potencijalni i ostale kategorije. Mi smo si svi prijatelji! To je moj križ. Ma šta križ, cijela kapela.)

No vratimo se na bit. Mene muči! Kako sam ga nazvala? Zašto sam ga nazvala, nisam ga čak ni sanjala? Jesam mu šta rekla? Ak jesam, ŠTA sam mu rekla? O Isuše Bože!


Dragi Lastane, nije mi dobro..

Nadam se da ovo pismo neće završiti u smeću.




* Novi mobitel odaziva se na ime Mirko. Inače rođen je u obitelji LG (Lezbo Gay), na adresi KG800 (Kragujevac p.p. 800) i nadimak mu je chocolate oliti čokolada. Upravo je nadimak bio presudna komponenta pri odabiru novog mi prijatelja. Možda bih rađe da je pisalo janjeći but, al dobro, i čokolada može proć.


Pozdrav od Mirka, mene i ove šta upravlja mojim nesvjesnim i radi mi pizdarije.

Kad znate da ste zastranili?

Kad?

Kad vam se na kavi nađu vaše dvije od cirka tucet ličnosti koje nosite u sebi i zapodjenu razgovor oko novog stanara vaših misli.

Jedna je do koljena ukopana u zemlju crnicu, hladne glave, staložena i samosvjesna. Nazovimo ju Branka. To mi ime djeluje nekako ozbiljno i sabrano. Kod druge je stvar obrnuta, ona naime svoju glavu ima ukopanu u zemlju crnicu..a noge joj hladne.. Nazovimo ju Dragica. To mi je neko jebežljivo, vrtirepičasto i lakomisleno ime.

Sjednimo ovom prilikom za imaginarni stol do Branke i Dragice, otvorimo novine ko Nik Praskaton i neprimjetno poslušajmo izmjenjivanje dubokoumnih umotvorina.

...

Branka: Daj molim te, pa šta vidiš u njemu?

Dragica: Pa neee znam.. Sve! Pa daj ga vidi! Krašuljac!

B: Ti ga idealiziraš tuko!

D: Ma ne, pa on je stvarno takav, ne znaš ti.. a i tko zna kakvih još ultra super duper kvaliteta ima koje još nisam ni otkrila..

B: Ne znam šta bi ti rekla na te bljezgarije.. Ma, ma, ma..zamisli ga dok kaki..

D: Ajoooo, slatko..

B: Al pazi, sjedi onako na školjki sa tumplavom facom i čeka crijevni konvoj prema moru, bulji u vrata, možda čak i kopa nos!! I radi kuglice! I jede ih!

D: A srček..vidiš kako je strpljiv (takav bi sigurno bio i sa djecom), i kako brine o svom zdravlju i redovitoj probavi..i pa šta onda ako kopa nos, bar to radi u wc-u, a ne u autu na semaforu! A kuglice radi jer mu je dosadno..a jede ih jer voli slano..

B: Al ima hlače oko gležnjeva!

D: Mmm, onako da mu se vide one sexy najtaman dlakave nogice i vretenasti gleženjevi..

B: Al ček, ima i bijele gaćurde oko tih istih gležnjeva!! Sa smeđom crtom na sredini!!!

D: Pa šta, i to je ljudski..

B: O Bože..ti si izgubljen slučaj. Za detektivku Rush na RTL-u. Konobar daj ljutu vamo!


Što reći nego da sam u duguljastom žutom voću. Ni Dr. House mi ne može pomoć! A kad smo kod njega, jebemu kako me iritira njegov glas!

No dobro.

Uglavnom, moje želje su metastazirale..

Al bez brige, na snazi je intenzivna i efikasna kemoterapija, cijela lepeza medikamenata.. Očekujemo uspješno ozdravljenje mene male..

Pitanje je samo na koliko dugo.. Praksa je pokazala da se ova boleština u meneka vraća over and over.. Fakin recidiv!

Dakle, medikamenti koje svakodnevno konzumiram, između ostalog, sastoje se od 1133 stranica stručne literature koje upijam ko spužva za 4 ispita u 12.-om mjesecu! Mislim ih dat ko iz vagine štob se reklo u intelektualnim krugovima, kvadratima i pravokutnicima! I trokutima naravno. Ne ljubavnim. Nisam taj trokutičasti tip.. Priznajem, u tim i takvim situacijama cepala bi me ljubomora ko u onoj pjesmi našeg renomiranog širokopojasno poznatog pjevača iz ranih '90-ih kojem se sad nemrem sjetit imena. Jel se ko sjeća njega? I te pjesme?

Ljuuubo ljubomora na srce mi sjela, ovo moje ludo srce puklo na dva dijela..lala.. Jel to bio Mladen Kvesić? Il neko još popularniji? Fak, am sou aut.. Dario de pušći mi tu pjesmu na radiju u nedjelju! Prije kviza!

I tako. Maj nejm iz djeva bajna end am đeles. I selfiš. Al to se trudim ne pokazat. Neuspješno.

Kad sam već kod priznavanja svojih ne tako bajnih strana na ovom pinki prostoru, shvatih da će mi se jednog dana to obit o glavu.. Doći će princ, u nekoliko klikova zbrojit 1 i 1, shvatit da nisu 2 već 11 i doći će do spoznaje o mom www alter egu.. A onda će me bolje znat od rojene majke!

Ovim putem pozdravljam Roka iz Zadra koji je tražeć informacije o koktelima i šejkerima kod čika Gugle (ajd bar nije o goloj sanji doležal) došo do ove roze oaze i zdušno pročitao skribonadasvefantastičnu arhivu.. Na stranu ordeni i počasti koje treba primit za snagu uma i duha koji su potrebni za takav pothvat. Čovjek me zna, to su fakti. U par mailova matirao me ko Gari Kasparov!

Nebu dobro..

Da.

Kaj još ima novog?

A da, na dijeti sam..

Ujutro s čašom tople vode (za poticanje probave jel) drmnem jednu jutarnju 4.3.2.1. kapsulu sa ekstraktom zelenog čaja, ječmom u prahu, kolom u prahu, komoračem u prahu i celerom, naravno, u čemu drugom nego u prahu. Ovo sve navodi me da bi možda efikasnije bilo da dotičnu tabletu ušmrčem.

Onda mrknem voćku dvije.

U 11h, živčana, živčana! Alert! Jogurt!

Tokom dana žlempam 4.3.2.1. tonik za detoksifajing, pjurifajing, tonifajing, glupifajing i tako to.

Za ručak si skuvam optimalno izbalansiran i iskombiniran obrok. Kapja uja, zrno soli..a kušin mi stina..

I dalje se tonificiram, afkors.

Večera – blagodati blitve, tikvica, patlidžana, mrkvica i ostalih nekonkretnih sranja.

A da, i noćna 4.3.2.1. kapsula sa ekstraktom melise i grožđa, mljevenom mahunom, glogom u prahu i cikorijom – pogodite – u prahu!

U to vrijeme bi najrađe upalila sviću, zagrijala mišomor u žlici i pukla si ga u oko.

No ja sam Kara Kter.

Oko 23:25 u delirijumu, sa pjenom na ustima i ubilačkim nagonima, šakom palim svjetlo u kuhinji, apstinencijski bijesno otvaram vrata frižidera, vadim čvarke, jeger, ajvar i ostatke ručka kojeg je mama kuhala za sebe i tatu, golim rukama trgam najbjeliji kruh kojeg imamo u kući i..

.. kažem NE!

Idemo dalje!

Budimo svoji!

Zaštiti svoj san!

Budućnost biramo danas!

Ljudi su snaga!

Aha.. U nekom drugom životu možda! U ovom navalim ko mutav na slušalicu! Ko vol na kupus! Ko pitbull na barbiku! Ko sivonja, mrkonja i žutonja zajedno!

Nakon toga spokojno, bez imalo grižnje savjesti odlazim u krevet i uz blažen smješak pomislim – vridilo je. Kogajebe.

I tak.

Dosta o dijeti, ajmo malo o meni.

Sinoć sam dočekala doktora. Ivu. Kanadera. Došo u moj grad. Htjela sam mu otpjevat ja sam mali Ivo, rado bi vam pivo...al mi nisu dali.

I tako inspirirana njime, završit ću svoje izlaganje upravo njegovim riječima, citišem:

Mi smo koji jesmo! S nama ništa ne počinje i ništa ne završava i zato pokažimo 25.11. tko je najbolji!

Bravo Ivo! That was deep. Al ajd ti nama rađe zapivaj onu svoju - ja sam poliglota..