|
Shot at 2007-07-31
Iz čiste dosade padaš na kauč. Subota, najdosadniji dan u tjednu.. već kad misliš da će se nebo srušit i da ćeš umrijeti od dosade, na toj izlizanoj svili pokrivača koja je sve bliže tlu uzimaš daljinski i listaš programe.. Kao i uvijek, samo epp i neke čudne emisije o kućnim ljubimcima.. sve te to još vise uspavljuje i samo još čekaš da ti neki svirač pukne pijano.. i onda, baš na onom programu, na kojemu inače nema ništa, izađe ona. Vitka, zgodna, preplanula tena izlazi iz tog auta, na tim tankim štiklicama u dugom kaputu.. Vjetar kao da se boji puhnuti u te bujne kovrče koje svemu daju tu neku eleganciju i profinjenost.. Već sljedeći trenutak tražiš njezine slike na internetu, listaš časopise i režeš fotografije.. Nakon nekoliko trenutaka zadovoljno stojiš u sredini sobe gledajući u zidove obljepljene Njezinim portretima.. sve one svoje slike s ljetovanja, onoga, do jučer ne zaboravnog djela života, djela kada si osjećala da ti je cijeli svijet na dlanu, sada su tu ispod kreveta, duboko u onom crnom koferu gdje čuvaš te neke "nepotrebne" sitnice.
ŠTA ĆE TI SLIKE S ČUPAVOM KOSOM,
sasvim čudno budući da si tek izašla iz mora,
KADA MOŽEŠ BITI ONAKVA DIVA, ONAKO PROFINJENA I NOVA U SVAKOME TRENUTKU..
DA, sada je ona tvoj nedostižni idol, tvoj uzor, tvoja opsesija.. odjedanput ti smeta taj prištić koji se jedva vidi golim okom, odjednom ti smetaju ta 2kg viska, odjednom misliš kako s tom maskarom nešto nije u redu.. ona majica koju si jučer kupila i s toliko ponosa pokazivala frendicama sada ti izgleda nekako staro i isfurano.. da si sačekala još malo možda bi imala dovoljno novca za crnu haljinu.. Da, baš onakvu kakvu je ona imala na toj proslavi.. skačeš na zvuk zvona nadajući se da je brat napokon uspio doći do tog cd-a. Puštaš ga, zadovoljno plešući po sobi s četkom u ruci derući se na sav glas. Baš tada ulazi u sobu tvoja frendica povjeravaš joj kako si oduvijek htjela biti pjevačica. Nagovaraš je da osnujete grupu, da odete u holivud ili bar na sljedeći koncert, tu blizu, u novom zelandu. Ništa ti više nije važno, zašto da se opterećuješ nevažnim stvarima kao sto je, dojučer tvoj najdraži hobi, tenis. Zašto da izigravaš nekog majstora s tim "malo" plaćenim reketom u tom "slabo" poznatom sportu. Radije uzmi mikrofon i pjevaj iz sveg glasa jer bi možda sutra tvoj hit mogao slušati sam Riki Martin u svom stanu u Londonu. I dok se tako kuješ u zvijezde i dokazuješ svima svoj juceodkriveni talent, brat te sa smješkom obavjesti da bi možda trebala otići u posjetu. Posjetu u psih. bolnicu u l.a. gdje u maloj sobici, na posve običnom krevetu, bez onih raskošnih boja i uzorka, sa sasvim običnim ne blondiranim vratima leži tvoja draga spasiteljica, osoba koja je unijela toliko sreće i snova u tvoj, po jučerasnjem opisu dosadni i bijedni život. Blijedo ga gledaš misleći kako je sve to samo još jedna njegova spletka, osveta za jučerasnu jezikovu juhu koju si mu onako, sasvim slučajno pred svom rajom izverglala. I dok je on stajao tamo, onako, PAF, ti si se samo nasmijala i dodala da ne zaboravi obrisati solju kad se popiški. No, on ti nakon svega toga sasvim iskreno daje do znanja da ne blefira, bacajući ti novine u lice. Shrvana čitaš kako je otkriveno da je tvoja diva, tvoj san i uzor privedena zbog kljukanja droge s onim tipom za koga je tvrdila da je njezin tjelohranitelj, da onim sto je stajao do nje kad se ljubila sa zaručnikom. Odjednom osjećaš da gubiš do jučer čvrsto tlo pod nogama, shvaćaš da se vrtiš u tom nekom svom svijetu sve brže i brže i ako ne pritisneš prekidač otići ćeš u nepovrat. Kako dani prolaze shvacaš kako si bila totalna glupača, kako si se dala zanijeti na tako jeftin način. Shvaćaš kako je i ona samo obična smrtnica, kako joj taj metalik porše ne izdiže iznad drugih. Možda na prvi pogled izgleda kao da sve ima, da je potpuno sretna i ne ovisi ni o komu. Ali kad bolje razmisliš, shvatiš kako te sreća ne može dovesti do tog bijelog svijeta u koji se uvukla ona. Zoveš prijateljicu koja te već odavno proglasila luđakinjom i digla ruke od tebe, baš onda kada si pakirala kovčege za bijeg od kuće. Tvoja slava bila je toliko hitna stvar da vise nisi mogla čekati da odrasteš. Ona ti je bez puno tvog moljakanja oprostila i obećala samoj sebi, ali toliko glasno da i ti sama čuješ kako ce te sljedeći put u tom napadu ludila sama vratiti na zemlju na samom početku priče. Pomaže ti da shvatiš prave vrijednosti čovjeka kao pojedinca, da prihvatiš sebe onakvu kakva doista jesi, da shvatiš kako taj, sada jedan kilogram viska ne mijenja znatno svijet. Napokon osjećaš da se sve polako smiruje, da se maloprije uzdrmano tlo pod nogama polako vraća na svoje mjesto. Preostaje ti samo da se zahvališ Bogu sto ti je dao takve prijatelje, sto ti je pomogao da se digneš iz te rupe u koju si toliko dugo, zahvaljujući većinom samoj sebi, tonula, a kada si napokon pala svom snagom tresnuvši od tlo shvatila si da si tu rupu mogla lako i zaobići. Zahvaljuješ se Bogu na tome sto je pomogao tebi i moliš i za njenu pomoc. Neka joj pomogne da onaj ton kojim inače naglašava svoje intervjue bude s manje arogancije i ne tako dubok, jer , nepokon si prihvatila da se tu ne radi o nekoj gripi. Sada znaš da se oduvijek odnosila prema svima s te neke visine. Shvaćaš da joj ti ne možeš suditi, ali da je očito i sav taj ušmrkani kokain i svu tu aroganciju ponijela daleko od nas, normalnih ljudi u neki kutak te bijele prostorije. Tamo ce se valjda obračunati sama sa sobom, sama sagledati situaciju s tog nekog objektivnog gledišta. Kada izađe imat ce vise iskustva, bit ce bolja i čišća u svakom pogledu. Ti ces vec tada shvatiti da se sve u životu događa s nekim razlom i da iz svega možeš izvuci neku poruku. Evo, zahvaljujući njoj vjerojatno se milijun cura zapitalo zašto one nisu tako.......savršene? sada znaju kako su sve, kako SMO svi isti, svi, otpočevši od Eve, preko Kleopatre do same Madone. Ubacimo li tu i onaj, manje komplicirani, muški rod, shviaćamo da smo svi samo obični smrtnici s različitim pogledom na život. Već tada svijet ti dobiva onu boju koju je, eto, prije nekoliko dana izgubio. Otvaraš onaj kovčeg ponovno ljepeći slike s ljetovanja i misleći na to kako si tada baš nekako imala..........
FINU FRIZURU. :)
|
