četvrtak, 01.06.2006.
....
KULA OD KARATA
Raspadam se u vrućem podrumu
iz kojeg bježe mačke od marcipana
dok oni plešu kraj smrti s bijelim zubima.
Kradem njegove misli jer je njegovo tijelo mrtvo
tamo daleko, kraj pariških ulica.
Nesnosne vrućine i deset tisuća pari očiju
govore da sam još daleko od apsolutnog mira
i neslomljivih prstiju.
Nekada je potpuno prazno na hladnom podu
ili u tvrdim klupama,
nekada je prazno i u punoj kući,
ponekad je potpuno prazno...
sasvim smo prazni.
Rješavaš kako ćeš uhodati u stvarnost,
kako ćeš doći do njega tako savršenog i kompliciranog,
kako ćeš reći neke sasvim promišljene stvari.
A ipak,zašto ne bi srušila sve to
i sagradila jednu lijepu kulu od karata.
DJEČACI
Plitak si ljubavi
u nastojanju da pokažeš život.
Popravi frizuru i zabaci glavu.
Ah,kako si lijep,
lice s naslovne stranice.
Prazan si dušo
loveći sve te haljine.
Popravi osmjeh dječače,
nemoj da ti koja promakne.
Progutaj bombom sa sličicama,
hej dragi,zar ne vidiš kako si predvidljiv?
Oblačiš fine hlače
i praviš se lud dok prolaziš pored mene.
Ne zaboravi da si prazan baby
dok se trudiš pokazati život.
NA CESTI
Crveni cadillac sa spuštenim krovom.
Kako je ludo biti kraj njega.
I dok puši crveni mallboro
prelazi rukama po mojim koljenima.
Nagazi na gas
dok se ne stopim sa sjedalom i ne postanem mrlja uzbuđenja.
Vjetar ti prelazi po trepavicama
i osjećaš kako ćeš svakog trena poletjeti.
I hej, najednom ne možeš prestati sanjati,
najednom ste samo ti i on
i crveni cadillac.
- 21:03 -
