|
|
| listopad, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je priča o ljubavi.Priča koja daje nadu da sudbina postoji.Da je uvijek postojala i da će uvijek postojati.Priča se uglavnom radi o odrastanju malene curice Ramone kojoj je život vrlo lijep.U početku.No kad stignu godine puberteta,snađu je mnoge nedaće na putu odrastanja.Kroz cijeli svoj život poznaje jednog dječaka.Timmyja.Dječaka kojega je oduvijek voljela,ali u godinama puberteta shvaća da on nije za nju.I tako priča teče i teče,i kako Ramona odrasta gubi se svaki trag Timmyju.Gubi mu se trag baš dok ga treba.I na kraju...e to ćete morati pročitatiNadam se da će vam se sviđati,a ako ne žao mi je.Ova priča je pisana u nadi da svijet postane bolji.
Blog.hr
Ramona:
mala Ramona.
Ramona je curica kovrčave kose,plavih očiju i prekrasnog pogleda.Ona ima punašne usne s kojima govori najslađe rečenice na svijetu.Ona ima osmijeh koji rastapa svijet.Ona ima bucmaste i meke obraze i nježne ručice.Voli jesti,a omiljena hrana joj je voće.Bilo kakvo.Voli voće jer je šareno.Ona voli šareno.Šareno predstavlja igru.Ona voli igru.Ona voli svoju lutku.Lutku Ga.Ona voli puno toga.Al ipak najviše na svijetu voli svoju mamu i brata.Knoxyja.
velika Ramona.
Knoxy:
Knoxy je tinejdžer u svojem svijetu.Mašta o mnogo stvari i muče ga mnoga pitanja.Jedina osoba kojoj može reći baš sve je Ramona.Njoj jedino,potpuno i do kraja vjeruje.Ona ga razumije.Samo jednim smješkom riješi sve njegove probleme.Ona zna sve njegove tajne.Knoxy ima puno prijatelja i često je vani.Najčešće provodi vrijeme u dvorištu,na klupici razmišljajući.On voli opuštenost i iskrenost.Voli voljeti.
Sveva:
Sveva je Knoxyjova i Ramonina mama.Ona je nježna i osjećajna.Voli provoditi vrijeme sa svojom djecom.Ona ih jako voli.Bavi se slikanjem.Ima svoj atelje,gdje izlaže svoje najljepše radove.Vrlo je snažna i hrabra žena,u duši.Voli se smijati i zabavljati.Voli neobične stvari i voli svoje najdraže mjesto.Mjesto gdje uvijek dobije inspiraciju za slikanje.Njihaljku.
Timmy:
mali Timmy.
Ah.Kaj reći o Timmyju.Mislim da je istina kad vele da slika govori tisuću riječi.ILi tak nekak.Je.On je inače jako super čovjek.Podsjeća me ponekad na jednog posebnog čovjeka.On je stvarno svoj slučaj.Poseban na tisuću načina.BEz njega je život ono.I kak god se veli da nema savršenog čovjeka na svijetu meni se nekak čini da je on taj.On je za mene savršeni.I tolko ga volim da ustvari ne znam kolko mi znači dok ga na neki način ne izgubim.I tolko je dobar tip da ah.On voli mene.On voli obitelj.A njegove najdraže stvari su baloni.To ga smiruje i čini ga sretnim.I isto tako voli narukvice.
veliki Timmy.
Bilo je već negdje oko 7.00 ujutro kad su se Ramona i mama izgrlile i izljubile za dobro jutro.Kad su već bile pune energije za nove pustolovine.Polako su sišle dolje,polako i tiho,da nebi probudile Knoxya,Ramoninog brata.On je bio tinejdžer i ponašao se tako.On je jedini u kući znao zatvorit oči do podne.Ali to Ramoni i njenoj mami,prekrasnoj Svevi nije nimalo smetalo,dapače,bile su sigurne da im do podne nitko neće smetati i da će same moći raditi što god žele.
I tako su se one polako i tiho uz pokoji smješak spustile u kuhinju.Sveva je Ramonu polako iz naručja stavila na pult na na kojem im je Sveva pripremala doručak.Dok im je Sveva pripremala doručak,kroasane s čokoladom i topli kakao,Ramona joj se smješila i pokušavala joj pomoći,no što god je Ramona primila ono bi joj palo iz ruke.Svevu to uopće nije smetalo,a i kako bi kad ti se nakon sitne pogrješke tako mekano,bucmasto lišce nasmiješi i pogleda te onim tužnim pogledom.Svevu su te vratolomije njezine kćeri vrlo zabavljale i nasmijavale.Doručak je uz takvo druženje bio gotov vrlo brzo te su tako su one sjele za stol i počele doručkovati uz glasne zamahe smijeha.Kako se doručak bližio kraju i Sveva je krenula spremiti stol,mala se Ramona polako i tiho izgegala iz stolice i odgegala do Knoxyja u sobu.Ramona je puzeći došla do Knoxyjeve sobe i ušla u nju,nekako,te se nježno uvukla Knoxyju u krevet.Nije joj bilo u interesu probuditi Knoxyja,već se nakratko,u ono malo vremena što provode zajedno,pomaziti s njim.Uvukla mu se ona tako u krevet,legla pokraj njega te ga čvrsto zagrlila,samo da bude sigurna da je on još uvijek tu,da ju još uvijek voli.Knoxy je osjetio nježne ručice svoje seke koje su ga nježno gladile po obrazima,osjetio je njezin čvrst zagrljaj i njezin poznati,blagi miris.Nije se ljutio nego je samo uzeo u naručje da uzvrati zagrljaj.Kada je Knoxy nakon otprilike desetak minuta polako otvorio svoje oči,iznad njegove glave stajala je neka sitna,mala spodoba,okruglog lišca,toplog osmijeha i velikog,plavog pogleda.Oborila ga je s nogu.Bila je to Ramona.Knoxy nije znao što da kaže,kako da reagira te ju je samo zgrabio,bacio na krevet i krenuo škakljati.Tako su se ona i Knoxy mazili,zezali i škakljali sve do podneva.U podne je došla Sveva u Knoxyjevu sobu i zamolila ih da se obuku.Ramona i Knoxy poslušali su mamu i odmah krenuli na presvlačenje.Tijekom presvlačenja Knoxy je potiho pitao Svevu: «Mama,a zašto tako rano?».Na to Sveva odgovori: «Što tako rano?»
«Pa zašto se tako rano trebamo obući,inače smijemo ostati cijeli dan u pidžamama.Ne razumijem?»
«Zar si ti zaboravio?»
«A što bih morao zaboraviti?»
«Ne mogu vjerovati.Sutra je tvojoj sestri rođendan pa moramo u grad po namirnice za proslavu.Nju ćemo ostaviti u igraonici,a mi idemo u kupnju i po poklon.Ona ne smije znati ništa.U redu?Sada ti je jasnije?!»
«U redu.Sada je sve jasnije.Već imam zamisli što bi joj mogli kupiti za poklon.Super!»
I tako su oni polako krenuli prema gradu.Ramonu su usput ostavili u igraonici u središtu grada da nebi vidjela što su joj kupili za rođendan.Doduše ona tako mala nije ni bila baš svjesna da joj je sutra rođenda pa joj zato nije ni smetalo što su je tako ostavili.Njoj je ionako bilo svejedno.Tamo,u igraonici,ima puno prijatelja.No jedan od njih je poseban.Jedan od njih znači joj više od njene najdraže lutke...
