.marginalno.

Gledam to prokleto brdo kroz prozor i mislim si gledaš li ga i ti ponekad, misliš li na mene dok ga gledaš? Misliš li na naše zajedničke dane, na prekrasno vrijeme koje smo utjelovili zajedno?
Ponekad se tako zagledam u daljinu brda i osjetim da si kraj mene, tako je realno da mi se koža naježi od topline tvoga tijela. Ali nikad nisi tu, nikad više niti nećeš biti. No nije bol što znam da nisi tu, nije bol u tome što znam da nema nade.
Bol je u tome što te i dalje osjećam svakim komadićem svoje duše.

Voli te srce moje...