.marginalno.

Ovo ce vjerojatno biti moj najiskreniji, najozbiljniji i najduzi post do sada. Ima mnogo veze samnom kao osobom i svime sto mi se dogodilo u zivotu, a na sto me podsjetilo par trenutaka danasnjeg dana.
I tako ja sav sexy i prpošan, sa doduse tri preteske knjizurine uletavam u tramvaj i sjednem, dolazi do mene plaha stara zena i stane se nad mene, ceka da joj se dignem. Ja se dignem i ponudim joj mjesto, a ona meni kaze 'dugo ti je trebalo da se sjetis pristojnosti'. A ja u potpunom soku ne vjerujem da mi je zena to rekla, nakon sto sam joj ustupio svoje mjesto. Nisam nista htio komentirati, samo sam si mislio kako bi ju najradje zviznuo samarcinu.
Puno puta sam u zivotu stosta presutio, a nisam trebao. Ta gnjusnost me podsjetila na mog nekad davno najboljeg prijatelja. On se tek doselio u moju osnovnu, izbjeglica naime, otac mu je ratni invalid, a stara bila pred otkazom. Bio je full dobar decko. Posto sam ja kao sin jedinac oduvijek imao sve sto sam pozelio i bio full darezljiv uvijek sam mu poklonio stvari koje je on zelio, a meni su bile nebitne, vodio ga na tenis sa sobom, hrpu stvari... Pomagao sam mu da nadoknadi gradivo koje nije imao u svojoj osnovnoj, bio mi je jako drag prijatelj. No jednog dana sam bio kod njega doma i pokazivao sam mu svoj novi mobitel, a on je bijesan otisao mami u kuhinju i rekao kako me mrzi. Ja sam krenuo za njim, ali stao pred zatvorenim vratima kuhinje. Cuo sam njegovu mamu kako mu sapce: iskoristi ga koliko mozes, a kad dobijes sve od njega onda mu reci da ga mrzis. Naravno, ja ne bih bio ja da sam odreagirao, samo sam otisao u njegovu sobu i pricekao ga da se vrati. On se vratio uskoro, sa andjeoskim osmjehom na licu, kao da me voli najvise na svijetu. Dosao sam doma i rekao to starcima, a oni su mi na moje iznenadjenje rekli kako su to sve vidjeli, ali da su htjeli da sam saznam. Saznao sam svasta; da mu stari tzv. 'invalid' igra prposno tenis i da nije pusku ni metka vidio. Saznao sam da mu stara nije pred otkazom, vec da izazivaju moje suosjecanje samo kako bih mu ja sto vise pomagao i poklanjao stvari. Bilo je tu jos toga, ali ne bih sad o tome. Rekao sam mu, skupio sam snage i rekao mu da sam cuo sto mu je mama rekla. Na kraju sam ja ispao kriv za to sto je njegova mama rekla (?!). Svadja. Nakon toga nismo pricali, niti se ikad vise culi. Sreli smo se par puta, okrenuo sam glavu na drugu stranu, on mi se i dalje andjeoski osmjehnuo. Grozno. A takvi su bili manje-vise svi ljudi s kojima sam bio dobar.
Da se vratim na babu u tramvaju. Mislio sam si, evo jos jedan isti slucaj, ja dam sve, a za uzvrat dobijem hracak posred cela. I mislio sam, nek joj bude, ja sam jaci od nje, necu ju uopce dozivljavati. Ali kada smo presjedali, ja sam usao u drugi tramvaj i sjeo. Ona je dosla do mene i po hercegovacki prosiktala: 'koliko ce ti sad trebati da se dignes'. U meni gori pakao, govorim si: jaci si od nje, smiri se, mozes ti to, disi..
Ali moja me usta nisu poslusala. Ispalio sam: vrati se odakle si i dosla, sjedni na magare pa se vozi.
Ona me pogledala i zderala se na mene: bezobraznik jedan
Ja sam ju pogledao i pitao: ma jel ti imas kartu uopce?
A ona: ja sam svoj besplatni prijevoz zaradila radom!
A ja: e pa gubi se onda tamo gdje si i zaradila penziju i pusti kulturne zagrepcane da zive bez seljacina kao sto si ti.
Nisam se ustao, ona je zasutila. Tramvaj na mojoj strani, gundja protiv babe. Obasuta groznim komentarima izlazi na sljedecoj stanici i ceka drugi tramvaj.

Osjecao sam se tako dobro, znam da mi je smisao za kulturno rjesavanje problema zakazao, ali konacno sam ustao u vlasitu obranu i usprotstavio se goropadnoj pokvarenoj zeni, koja predstavlja sve lose ljude s kojima sam ja mislio da sam dobar.

Pobijedio sam balkanski, ali i kako drugacije pobijediti balkanca osim balkanom samim...