|
np Rammstein «Ohne dich»
«Ohne dich kann ich nicht sein, ohne dich
Mit dir bin ich auch allein, ohne dich
Ohne dich zähl' ich die Stunden, ohne dich
Mit dir stehen diese Kunden, ohne nicht....»
Previše toga mi se dogodilo proteklih dana u ljubavnom smislu, doduše nažalost na krivi način, ali mi je dalo strahovitu inspiraciju za jedan ljubavni post.
Inače, svi koji redovito čitaju moj blog, znaju da sam već zadnjih par posteve gnojio o jednoj maloj pankrokerici kojoj se ja sviđam i koja se meni sviđa.... u tom se smislu dogodila promjena... ali naravno u negativnom pravcu! Bilo je ovako: ja i ona smo iz iste strane grada (ja iz Maksimira, ona iz istočnog predgrađa – detalje na netu naravno neću iznositi) i zapravo idemo istom tramvajskom linijom ali pošto svakih 5 minuta dođe tramvaj te linije nikako se ne možemo sresti. ALI! Tog «kobnog» dana dogodio se zastoj na tramvajskoj liniji (nekakva automobilska nesreća) i ljudi iz tramvaja kojeg sam ja čekao su bili prisiljeni pješice otići do Kvatrića, pa tako i ja. Ono, stojim i čekam, očekujem da će ubrzo nastaviti promet kad ono iz tog tramvaja izlaze ljudi, a iz daljine se isto tako u mom smjeru počinje približavati ONA!!! Sada dolazi dio zbog kojeg se sam sebi i svojoj hrabrosti divim: POZDRAVIO SAM JU (zamisli!) i pitao što je. Ona objasni cijeli slučaj i predloži da pješke pođemo do Kvatrića, ja naravno pristanem. S njom je bila i njezina sestra, koja je očigledno kužila da se jedno drugome sviđamo, ali da smo oboje malo sramežljivi (jebote kao mala djeca :/) pa je malo pričala s nama, to jest samnom, da se ufuramo u neku spiku. Pa čak sam i pričao dok je ona bila ali kad se pozdravila s nama na Kvatriću i ona nastavila svojim putem a mi našim,.... počeli smo pričati takoreći o vremenskoj prognozi.... Ne znam, borili smo se tko će dulje šutjeti, nismo se baš iskazali kao komunikativna bića. Totalno sam bio razočaran sobom, ali je i ona mogla malo više otvarati usta. No, ipak mi se čini das njoj nije ni bilo toliko loše jer me i dalje gleda, a kad smo se poslije toga sreli na hodniku, pozdravila me s laganim osmijehom, pa sam odzdravio.
Međutim, meni se čini da ipak karakterno gledano ne pašemo skupa! Super! Napokon priđem simpatiji i onda skužim da ne možemo ni 2 minute u komadu razgovarati jer je ona kao i ja malo šutljiva....to jest: kod mene je to ovisno o tipu ljudi s kojim se družim (ako je sugovornik otvoren, otvoren sam i ja, ali ona.....). Ništa, morat ću se prebaciti na onu pomodnu curu koja mi se čini dosta otvorenom, komunikativnom i zabavnom (što i pokazuje), a vidi se da je i tu interes obostran.....pa da probamo....
Nego, tema ljubavi još nije iscrpljena. Sad sam maloprije skužio da se kćer mojih podstanara zaljubila u mene, ali na kakav način. Ovo pišem u nedjelju, a u nedjelju imamo tjelesni: planinarenje do Sljemena. Na putu povratka doma sjednem u bus s kojim se kao i uvijek vozim doma (a time se vozi i ona jer mora istim putem do škole) i na jednom sjedalu slučajno ugledam moje ime i prvo slovo prezimena + njeno ime i prvo slovo.... ja najprije mislio da je to neka slučajnost kada kraj toga ugledam ime i prvo slovo prezimena njenog mlađeg brata + neka ženska...... kad sam posložio kockice u glavi više mi je postalo jasno zašto se u zadnje vrijeme VERY STRANGE ponašala prema meni:
- uvijek psa vodi u šetnju kad ja idem na bus (u SEDAM UJUTRO A ŠKOLA JOJ POPODNE), a kad me vidi još me sa 100 m udaljenosti pozdravi vićući «BOOOOK» da ju svi ljudi na stanici čuju i okrenu za njom
- jednom mi je pokucala na vrata i dala mi čokoladu «moja mama ti šalje...» i smije se blesavo i nervozno
- kad sam jedne nedjelje ručao skupa s domaćinima sjela je točno nasuprot mene i stalno me skrivečki gledala a kad nam se pridružio njen stari čudio se što tako šuti kad je inače pričljiva tijekom objeda, uhvatio se sprdati s njom a ona se počela ponašati cijela nadrkana (kao što ju sramoti predamnom)
- čuo sam ju jednom kako po hodniku zavija «I love you, IIII love yoooooouuuu....» ali nije baš neki pjevački talent :D a uz to sam mislio da je to neka nova pjesma Britney Spears :D pa nisam obraćao pažnju na to
- kada s frendovima i frendicama priča u dvorištu i ja izađem da pođem do dućana ona takoreći se razbije samo da me pozdravi, a jednom je u razgovoru s njima mene spominjala i sve živo ekipi ispričala što zna o meni i što sam joj ja rekao kad smo jednom bili skupa u šetnji....(sve se čuje kad su prozori tanki :P)
DRAGI BLOGERI! Nemojte sad misliti da sam ovo pisao zato da bih vam pokazao kako sam ja neki macan zbog kojeg si curice žile kidaju... ja mislim da sam sasvim prosječan po izgledu, samo sam htio dočarati ozbiljnost situacije. A ona je zgodna i s njom mogu pričati, ali mi nije privlačna (kužite? Ono, osoba vam je zgodna, tj. nije ružna ali ne osjećate nikakvu seksualnu požudu..... tako nekako,.... a ta je bar meni nužna za nešto više), tj. nema kemije među nama, a uz to mi se sviđa druga. I u takvim stvarima se držim zlatnog pravila Laure C. Schlessinger: NEMOJ UĆI U VEZU S OSOBOM SAMO ZATO ŠTO SE ti njoj SVIĐAŠ! Ono, nemoj iskorištavati zicere ako ne gajiš jednake misli prema toj osobi kao ona prema tebi. JAKO VAŽNO!
Dosta bilo mog filozofskog slinjenja, idem se odmoriti od ture po zagrebačkim planinama, a vi budite pozdravljeni.... i idem učiti fiziku za sutra, 3. kolokvij, a onda usmeni i praktični dio...zaželite mi sreću da to položim i da izvučem laka pitanja, tj. zadatke na usmenom i praktičnom dijelu..... READ YA!
Taaaaako,... još se dosta toga dogodilo od nedjelje kad sam ovo gore pisao, zapravo, dogodilo se toliko da ću ovom postu dodati jedan «PodPost» (ako dodam skroz novi možda ga i ne pročitate,.... ako uopće čitate što pišem.... ako uopće znate čitati.... ako uopće postojite.... :D :/ :-(
Foxtrot Uniform Charlie Kilo / Hold my breath as I wish for death..../ Mama they try and break me....
Np Bloodhound gang «F.U.C.K.»/ Metallica «One» / Metallica «Hero of the day»
Dakle evo ovo malo obnavljam u četvrtak popodne.... kako bi to Englezi počeli: da, sad ja ovo pišem baš danas kada je tmuran i snježni dan, sličan mojem raspoloženju....
Ali bit ću konkretan, radi se o školsko-ljubavnim problemima. Počelo je zapravo obećavajuće... u ponedjeljak sam iz 3. kolokvija fizike dobio 8 od 12 bodova, sve skupa sam ih imao 26 što je bila taman trojka. Pa je u srijedu došao praktični ispit na red, izvukao sam zadatak s divergentnom lećom i bio sam za 20 minuta gotov ali mi se pobudila velika sumnja u točnost mog proračuna pa sam još pola sata proveo škiljeći po uređaju i vršeći razne procjene u šporko... Na kraju sam prošao i praktikum!!!
I danas se dogodilo ono od čega sam strepio.... naravno, opet je počelo obećavajuće: trebao sam odgovarati s curom koja mi je fakat JEBENO DOBRA!!! (što je najluđe, slutim da i ona misli tako o meni...) Onako, dok smo sjedili i čekali red zafrkavamo se, smijemo, pričamo.... ono, vidi se da se slažemo dobro (ok, oboje smo bili malo zbunjeni i nervozni.... to zbog usmenog, ali vidjelo se da je moglo biti nešto među nama). Profesorica nas pozove da sjednemo u sobu za sastanke, nas 5 umaršira unutra... i tamo je to ovako.... sjedi profesorica na jednom kraju stola (s tamnocrvenim stolnjakom), kraj nje sjedi onaj koga ispituje, s njene druge strane sjedneš, izvućeš 4 kartice, dobiješ papir, olovku pa možeš konceptirati bilješke na papir, pripremati se za svoju «ulogu»..... Pošto sam ja na rasporedu bio prvi, svi me onako gledaju «aj ti prvi».... izvlačim.... i dobijem pitanja koja JAKO SLABO znam.... jedno o el. Svojstvima (kad sam pisao po papiru to sam još zamijenio s viskoelasticitetom pa sam to odmah i fulao), mehaničke i toplinske interakcije (ni tu nisam bolji bio), a u polarizaciji pomoću izmjenične struje grozan pa mi 4. pitanje (leće) nije niti postavila..... nego, sad trebam ljetni rok čekati (7. mjesec). No, što me još najviše ubilo je to što sam totalni luzer ispao pred onom ženskom, nekako me čudno gledala (tipa: «a jesi glup») pa to OPET znači da meni nikako sreće! Sviđam joj se, sada možemo i pričati,.... a onda od sebe napravim OČAJNU BUDALU!!! Još me bio blackout uhvatio.... ne znam što bih sada, još to nisam starcima rekao... i onda će naravno ispasti kako ja njima samo lovu trošim.... dobro, stara će možda još i imati razumijevanja, ali STARI.... on ima te neke svoje konzervativne spike tipa: da si išao u neku strukovnu školu sad bi zarađivao, ovako te još 6 godina imam plaćati.... već si zamišljam reakciju, ispast će da ja tu samo parazitiram.... mada meni nije nimalo svejedno, ....kad vidim kolegu kako mi kaže «bacio me Gamulin na usmenom» i smije se.... hvala Bogu ja nisam takav... i uviđam da je to moja greška, ja sam bio onaj koji preko tjedna nije uopće htio ponavljati, već samo vikendom nešto sitno,... koji je na pcu slušao glazbu i izbuljivao rupe u zidove.. a uz to, profesorica je dala sve od sebe da ja prođem, postavljala mi masu podpitanja, a i ne mogu se žaliti da me teško pitala kad sam sam izvlačio svoju sudbinu! Mislim, na nekom drugom faksu to uopće ne bi bio problem što mi se rješavanje predmeta pomaklo na ljetni rok... ali kod MEDICINE! Tu stvari stoje drugačije! Jer, ljeto je predviđeno za učenje anatomije (ili ako je neko imao tu sreću da prođe anatomiju, onda kemiju). A time što sam sebi uvećao obveze za 1 predmet velik 150 stranica, to nije nimalo lijepo.... Ako se još nekim slučajem još dogodi da padnem i biologiju.... e, onda bih mogao komotno ispisati faks, vratiti se doma i dubiti nogama u polju, kopati kanale, na baušteli raditi... i takve poslove... a da nešto drugo studiram? Ne znam što mi je još zanimljivo osim medicine, a osim toga su drugi faksevi GROZNI! Po organizaciji, profesorima, SVEMU! Tj. štogod mi o drugim faxevima ljudi pričaju, to mi se više čini da sam upao na blagoslovljenu ustanovu.
DOSTA CENDRANJA!!! U BORBI JE USPJEH!!! Sutra ću odmah ujutro na fax, nabaviti si skripte iz biologije pa preko vikenda malo samostalno započeti s gradivom (ionako je na faxu preporučeno unaprijed raditi)... aliiii mislio sam si sutra kupiti novi mobitel, sad sam toliko u depri i samokritici da mi se ništa ne da, iskreno: nisam ga zaslužio! A činjenica da si za zimu moram marte kupiti.... i što sam mislio uzeti činelu za Božić..... a sve će to sad ispasti da je mene briga za uspjeh nego da samo gledam na što ću spizditi roditeljske pare..... ne znam, možda bi bilo bolje da se odmah ubijem..... :''(
Evo ga u subotu se posta.... malo mi se popravilo raspoloženje, starci su me utješili i pokazali razumijevanje za moju situaciju, jedna prodavačica u dućanu mi je rekla da izgledam kao 25-godišnjak (zbog ozbiljnosti i brade, sad znam zašto se ženske u zadnje vrijeme toliko motaju oko mene; zaključak: nema brijanja!) i maloprije sam došao s ranojutarnje šetnje, išao sam do Zagorske ulice (to je negdje iza zapadnog kolodvora) i u Musicshop da pogledam činele i doboše, ali je sve jebeno skupo, nemaju one jeftinije što sam ih ja tražio..... Od ponedjeljka biologija, pa ću više napregnuti da prođem.... READ YA!!!
|
