drums only / all I got is insane!

np Iron Maiden "Running free" (Live at Donington August 22nd 1992)
Što li mi se danas dogodi....ateistica me mora podsjećivati da je Velika Gospa pa da nemrem ići busom iz Pakoštana (bljak!) do Zadra da vratim knjige i cde u knjižnicu te da moram čekati do sutra - mene koji sam gotovo svake nedjelje na misi, kao i na većim misama, mada mi se danas nije dalo.
Ne znam kako to može biti - vjerujem u Boga a mentalno se sve više udaljavam od Crkve, za mene to nije isto. Protiv takvih svećenici imaju pripremljenu retoriku: to se tako ne može, to je povezano bla bla! Ali ide mi na živce onakva Crkva koja uvijek mora za sve žvakati svoj komentar pa ga ispljuniti! Primjerice, koncert Marilyna Mansona u Puli. Nije li to nekakvo ograničavanje Naše Osobne Slobode (TM) kada se crkvenjaci bore za to da se koncert ne održi i tako nama uzima pravo da sami biramo? Doduše, Manson IMA nekakve anticrkvene stavove, no nemamo li mi svi? Mislim, ne da bismo tu instituciju ukinuli! Nego, većina nas bi htjela da Crkva malo manje sve naše slobodnije aktivnosti proglašava zlima i to pothranjuje blesavim argumentima (pore na kondomu, pranje mozga od MM textova)? A što je s onim svećenicima koji pijani pjevaju ustaške pjesme i tako veličaju taj moronsko-teroristički režim (moronski jer Dalmaciju mukte daje Talijanima a genocid je terorizam)? I ono, glasujte za HDZ, podupirite mafijaše,....ma dobro!
Filozofska kvota ispunjena, idemo dalje! Čim se u podne danas probudim, čeka me vijest da smo dobili nove turiste, tako da se ne bih usudio bubnjati! Još se tu radi o jednoj sterilnoj slovačkoj obitelji koja će po cijeli dan čamiti u kući pa ništa nikada od lupanja! Znači, moja činela ima anđela čuvara! Još 5 cm je pukotini do one rupe u sredini kroz koju se tura taj lim na stalak, ako dođe do toga mogu je baciti :/. Jučer sam se išao malo informirati na netu o cijeni nove, pošto sviram metal, rock i pank trebaju mi naravno oni teži, veći i skuplji modeli. Ono da već trebaš bejzbol palicom lupati da ti zvuk napravi jer ti bubnjarske lako slomi! I ono, ništa ispod 150 eura. To sve od švicarske tvrtke Paiste (Joey Jordison, Nicko McBrain, Dave Lombardo, Stewart Copeland, Paul Bostaph, Meg White,...)! Još upozoravau da u slučaju lošeg rukovanja MOŽE PUKNUTI! Znači, ja ću morati očigledno svaka tri mjeseca 2000 kn rigati za te lončiće, vidi se da sam prejak za taj instrument. Možda zamijenim Shawna na percussionu u SlipKnoTu pa ću bejzbolkom lemati željeznu bačvu pive, how fun! Sad kad mi je krenulo....:"(
Nije još vrhunac očaja; ova slika me natjerala na razmišljanje...

Na njoj vidimo pjevača mojih 'KnoTa, Coreya Taylora, i njegovu ženu Scarlett. Priča je da ga ona nevjerojatno voli, ono pomogla mu je da se izvuče iz alkoholizma 2002., digla ga je i time pomogla da nastavi karijeru i postane poznat. Rodila mu je dijete, vjenčat će se....
Toliko o toj ljubavi, toj čudnoj biljci... Tako je to kada uza sebe imaš divnu ženu, koja te voli, koja ti pomaže, koja te sasluša, koja te zagrli i poljubi,... :"(
Kada nemam što raditi, sve češće razmišljam kada će mene ta sreća dopasti, najveći vic u cijeloj toj priči je što nije tipični muški slučaj kod mene, ne svrbi me želja za seksom pa da tražim jednu koja će mi ekspresno dati! Samo tražim NJU, onu, ne znam...mogao bih s njom pričati osam sati u komadu bez da tren razmišljamo o ćemu ćemo pričati, koja mi jednim nježnim pogledom digne raspoloženje makar da su mi sat prije svi znanci, frendovi i obitelj pomrli, i što je najvažnije: da je sretna samnom. Ludo bismo se voljeli, strasno, njeni frendovi i frendice bi me prihvatili, to bi sve bili ljudi uz koje bi se božanstveno osjećao....Ne znam. Sam sam si kriv, to priznajem! Ne mogu prići! Još jedna čudnost: uopće me ne zabrinjava pomisao da bi me mogla odjebati, to ne...Ali, pošto sam ja sramežljive naravi, uvijek me prati pomisao: što ako zašutim, ako mi zapne u grlu, ono da od nervoze ne možeš ni zamucati više? To mi je kao neka iracionalna fobija, a ne mogu da je pobijedim. A kamo sreće da MENI priđe jedna i time riješi cijeli problem....

SlipKnoT - Vermilion Part 2
She seemed dressed in all of me
Stretched across my shame
All the torment and the pain
Leaked through and covered me
I'd do anything to have her to myself
Just to have her for myself
Now I don't know what to do
I don't know what to do
When she makes me sad

She is everything to me
The unrequited dream
A song that no one sings
The unattainable
She's a myth that I have to believe in
All I need to make it real is one more reason

I don't know what to do
I don't know what to do
When she makes me sad

But I won't let this build up inside of me

I catch in my throat
Choke
Torn into pieces
I won't - no
I don't wanna be this

But I won't let this build up inside of me

She isn't real
I can't make her real