nedjelja, 02.09.2007.

Tako je lijepo biti glup...

Tužna je to istina. U današnjem svijetu idioti preuzimaju. To je zato što je njima lakše uništavati i širiti neistine i blesave teorije, nego što je normalnim i inteligentnim ljudima graditi i stvarati.

Ključna stvar za napredak je znanstveni um. Mnogi ljudi (suzdržavam se od uvreda) misle da je teorija nešto što znanstvenik smisli kada mu je dosadno. Ne shvaćaju da se teorija i zaključci donose na osnovu promatranja i dokaza. Nije Darwin samo 'izmislio' evoluciju. On je postavio teoriju, koju danas smatramo istinitom (iako neki tvrde drugačije, jer očito jedna stara knjiga bajki zna bolje od najinteligentnijih pojedinaca na svijetu).

Postoji i ona druga vrsta 'znanstvenika' - koji donose zaključke pa onda za njih traže dokaze. Jedan od najpoznatijih takvih 'znanstvenika' je Zecharia Sitchin, koji je napisao knjigu 'Dvanaesti planet'. Ta knjiga izobličuje sumerske mitove do maksimuma. Sitchin prevodi imena bogova u planete (bez dobrog razloga, naravno), izvlači brzoplete zaključke i pokazuje vrlo malo smisla za arheologiju i fiziku. Ako nema dokaza onda jednostavno izmišlja. I knjiga je postala bestseler (naravno). Mnogi vjeruju u ono što on piše i blebeću o tome real-time i na internetu. A meni je dosta toga. Pa gdje to mi živimo?! Svaki kreten može reći što hoće, a onda ga ozbiljni znanstvenici moraju opvrgavati! A vjerujte mi - lakše se posrati nego govna skupljati. Skeptici se trude i trude pokazati budalama da su u krivu. Ali budale idu dalje po svom i cijeli svijet vode u kurac.

Nije idiotu teško biti sretan. Ako živi na selu: daj mu traktor, polje, dvije krave i tri kokoši. Ako je iz grada: daj mu auto, plaću i nogomet. A sve je to isit seljački mentalitet. Biti zadovoljan s ničim, nikada se ne pitati je li nešto istina, nego samo vjerovati što god se kaže. Takva je većina ljudi danas. A kada postanu tužni odgovor leži u crkvi ili alkoholu ili romantičarskim 'teorijama' i pseudo-znanstvenicima koji žele uništiti znanstveni duh. Za neke je dovoljan samo jedan 'fiks' da ostanu zaluđeni za cijeli život. Stvarno me čudi kako ljudi mogu vjerovati crno-bijeloj zrnatoj snimci Loch Ness čudovišta, a u isto vrijeme odbijati prihvatiti evoluciju, za koju postoje genetski dokazi, ali i milijuni raznolikih vrsta živih bića.

- 22:11 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."

William Blake


Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!

Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...

Linkovi

Ovo su uglavnom blogovi koje čitam. Ostatak su blogovi koje ne čitam. A ima i onih koje napola čitam, neke svako drugo slovo, a neke svako drugi redak.


Točka Tame

Crofallout

Borgman's Cube

Bog i (ne)zemljani

Valaruko

Svinjce

Recite NE! TurboFolku!

Najbolja pjesma ikad

The Court of the Crimson King

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.