*O svemu pomalo...*
Pozdrav svima nakon malo dužeg vremena...iako ni ne znam koji je danas datum.Prošli tjedan mi je bio užas,bila sam ful umorna a ni moji pokušaji spavanja u školi nisu bili pretjerano uspješni.Ovaj tjedan će mi biti još gori...mislim,ne kužim šta je tim ljudima da već drugi tjedan navaljuju s ispitivanjima i ispitima! Ne osjećam se baš najbolje,zapravo...uopće.Iz dana u dan sam sve više umorna,ništa mi se ne da,dobra volja me već odavno prestala pratiti...Ne znam da li je to zbog škole,vremena ili možda zbog nekih stvari koje me muče a nisam ih ni svjesna? Zahvalna sam na svojim prijateljima bez kojih bih vjerojatno već odavno poludila.Najrađe bih otišla negdje daleko,sama,na nekoliko dana i razmišljala o stvarima koje su se već dogodile i o onim o kojim će vrijeme odlučiti.Sve mi je ovo jednostavno previše..."No i to će jednog dana proći",mislim si.Ima jedna stvar o kojoj često razmišljam i ne volim o njoj pričati u društvu jer je prilično bolna,a svi smo je svjesni.Mrzim samu pomisao da nam je ova godina godina našeg posljednjeg zajedničkog druženja.Da pojasnim...prolaze i dolaze zadnji dani koje možemo provoditi zajedno svaki dan,počevši od popodnevnih kava i završivši na mnogim subotama koje provodimo također zajedno.Znam da kad mi prijatelji odu na fax da naše druženje neće prestati već će se samo malo "razrijediti",odnosno,razrijedit će se naši zajednički dani a ne naš mali krug najdražih.No dobro,ne bih više o tome...Razmišljala sam i tome da prekinem pisati postove i da srušim blog,ali još uvijek nisam odlučila.Eto...to je sve od mene.Pozdrav svima...
21.01.2007. | 20:22 | 3 K | P | # | ^