Šegrt Đapić i sedam samuraja
|
Po učestalosti, jačini i kvaliteti smrada prdca znam kad sam bolestan. Tako sam prekjučer rondao sve u šesnaest. Svake minute iz mene je izašao barem jedan uraganski plin. Isti taj plin skidao je fasade sa udaljenijih zgrada. Tako sam ja došao do zaključka da će me pokosit bolest. I je. I sad sam bolestan. Nisam na samrti, ali bolestan sam. Sve me strah pomisliti kakav će prdež uslijedit kad ću bit na samrti. Inače, ovo lijepo vrijeme tratim gledajući serije neke razne. Zadnje čega sam se uhvatio, doduše tempom sporijim od onog kojeg imaju znanstvenici pri pronalasku lijeka za rak, je serija Weeds. Neloša je te je preporučam, ako ništa drugo zbog glavne glumice koja je solidna milfeta i jebo bi je. Imam i nove Sopranose spremne za gledanje, a jedini razlog zašto ih nisam pogledao do sad je jer čekam onog prokletnika JayZa da se vrati iz Beograda, pa da pogledamo zajedno, jer je on fan oveći. A evo i joše jedne vezano za lijepo vrijeme. Vraćam se s posla tako ja jučer. I već osjećam bolest te bicikl jedva vozim, a glavu ne želim micati jer me boli. A oko mene, pošto dan bjaše kao iz raja, sve samo polugole babe. I kako da ne mičem glavu? Koja me onda još više boli! Al svako malo: sisa na tri sata, gola noga na sedam sati, gujsca na devet! Popizdio sam. Ali i malo se olakšao doma. Shvaćate, jel? Odo sad bolovat dalje. Cumbajšpil!!! |
