Ali, mama... križarski rat je gotov
|
I tako, nakon dana obilaženja poznatog brda, posjeta sumnjivim klubovima i žderanja, došao je dan kad smo se malo kasnije probudili i odlučili ne ići nikamo po danu, osim naravno, bacit nekoliko tona hrane u usta. Otišli smo do Marousia, tamo sjeli u neki mondeni restorančić i naručili neke delicije, koje smo pojeli u roku keks, jer gladni bijasmo. Nakon žderanja, slijedilo je preživanje. A nakon preživanja, lagana šetnjica do metro stanice i iznenadno uočavanje grčkog lanca fast food restorana Goody's i kupovanje nekoliko raznih sendviča od strane Vođe i mene. Za poslije. Nek se nađe. (Poslije će se pokazati da su nam ti sendviči spasili život. OK, ne baš doslovno, ali spasili su nas.) Sjeli smo u taksi i ubrzo bili doma. Strpali smo hamburgerčine u mikrovalku, neki su se posrali, a onda smo otišli do obližnjeg kafića na kavu/čaj. Kafić je bio grčka inačica Strarbucksa, pod imenom Flocaffe. Sjeli smo van, pokraj bazena, gdje su djeca trenirala plivanje. Na nas je padala toplina iz plinske grijalice i život je bio sasvim u redu. Šutili smo sve dok nismo počeli pričati o tome koliko smo jadni. Kako ne možemo naći cure, kako... u biti to je bilo to. Jadni smo jer ne možemo/ne želimo naći cure. Par minuta kasnije zaključili smo da su žene zlo i muški nastavili ispijati svoje kave i čajeve. Vrativši se doma nakon ispijanja toplih napitaka, ljenčarili smo kao krojačice u penziji. Izvalili smo se na kaučeve, pootvarali pive i buljili u televizor na kojem poslovično nije bilo ničeg. Život je opet bio ugodan i drag. Nikuda nam se nije dalo ići, ali smo nevoljko ipak oprali prekrasna dlakava tijela i obukli najbolje odjevne predmete iz naše goleme garderobe. Vođa i ja smo ubili kupljenu hranu i nahvalili je. Grk radi sasvim neloš hamburger i neka to bude svima jasno. Goody's rules!!! Uputili smo se prema nekim birtijetinama u kvartu gdje je i klub u kojem smo bili za Novu Godinu. Kiša je padala, pa nas je Grčev stric odveo do tamo. Ušli smo u prvu birtiju i sjeli za šank. Naručili smo pića i krenuli ih piti. Negdje na pola ispijenog pića svaki, šanker je pred nas stavio tekile i rekao: "On the house". Nismo se bunili, ali nismo ni slutili da će ovo biti jedna vesela noć. Naručili smo još jednu rundu pića, pa još jednu, pa još jednu, a onda smo opet bili čašćeni, pa smo mi častili gospodina šankera, pa onda naručili još jednu rundu pića, pa nam je on spremio neko svoje piće od Red Bulla i jegera, pa smo popili tih jedno sedam do osam, pa smo naručili još jednu rundu, pa smo rekli šankeru da odnese pića nekim ženama, pa im je na kraju poslao tri runde, pa smo još pili, pa sam se u jednom trenutku zapitao koliko će to sve doći, pošto je jedna runda bila 36 eura, a popili smo ih deset minimalno, pa je došlo vrijeme da odemo, jer je bilo zatvaranje, pa je šanker Nik koji za curu ima jednu koja je iz Sarajeva rekao da je ceh 120 eura, pa smo se mi od sreće smijali i rekli mu da u tom slučaju moramo popiti još jednu, pa i jesmo, ali je ceh i dalje bio isti, pa smo pijani i sretni otišli u noć. Doma, Jay-Z i Vođa su lagano zaspali, ali Grk je imao poveće probleme. Bljuvao je sve u šesnaest, a ja sam ga bedinao. Loše, doduše, ali jesam. Ako pitate zašto loše, zato jer taman kad bi mladiću bilo malo bolje i kad bi napokon legnuo da spava, ja bi pijan prdnuo kao stoka i zasmrdio pola stana, a njemu bi opet bilo loše. I tako par puta. Eto, i ja sam postignuo da netko riga od mog prdeža. YES!!! Sutra ili kad već... Grk u mukama prespavao pola dana. Ostali junaci odoše samostalno u istraživanje grada! |
