Imati lijepe noge je pristojno
|
Pa kaže... Petak Nakon posla, gdje sam pojeo loš sendvič i popio pola litre jogurta, otišao sam doma. Lagani zamasi pedalama, bez žurbe, ipak je petak. Doma se oprao, zaželio se hrane, ali nije mi se svidjelo što sam vidio u frižideru, pa sam brže bolje izašao van, ne bi li vani pojeo kakav komadić meseka. Otišao sam prvo ipak do SC-a gdje je obitavao drug Dragutin, snimajući filmove za Velesajam kulture koji se odvijao preko vikenda u SC-u. Uskoro nam se pridružila i Tila, a pošto su Dragutin i njegova družba išli dalje snimati, a nama se nije dalo hengati u SC-u, otišli smo na zasluženi obrok. Tila je ubila jedan, a ja tri sendviča u Subwayu. Redom su pali: Seafood & Crab, Subway Melt i Tuna. Tila je ubila Seafood. Nakon hranjenja, sjeli smo na trinaesticu i sišli kod Lisinskog. Išli smo do Spunka. Kiša je padala, a mi smo ubrzali korak, prekrivši glave kapuljačama kojima su opremljene naše jakne. Na pola puta do Spunka, zločinac koji vozi neki džinovski bus prošao je kroz lokvu vode i zalio nas kao mačiće prije utapljanja. Psovali smo, ali uzalud. Nadam se samo da je cesta u Gorskom kotaru bila dovoljno skliska. U Spunku je već bilo poprilično ljudi, pogotovo onih koje mi znamo, te se s njima i družimo. A družili smo se i ovaj petak. I sapili se poprilično, ako smijem dodati. U 4 ujutro smo drugarice Tila i Pritt, te drugovi Ya:raan i Dinsdale i ja otišli do Ramadanija. Sajeli smo ćevape, a onda krenuli kućama. Zaspao sam onako kako zaspi dijete nakon punkcije koštane srži, makar ne znam kako je to. Subota Otac me probudio negdje oko pola jedanaest. Odspavao sam još pola sata, a onda se ustao, umio se i pojeo jednu mandarinu. Par minuta kasnije bili smo na putu za Baumax. Trebalo je kupiti knauf ploče i mineralnu vunu, ne bi li roditeljska kuća bila zgotovljena. Kad su drugovi iz Baumaxa utovarili teret u unaprijed unajmljen kombi, krenuli smo prema roditeljskom imanju negdje u Zagorju. Pošto je kiša obilno padala nekoliko dana prije subote, tlo je bilo natopljeno, a usput i sklisko, jer takvo je svojstvo trave. Noseći knauf ploče, koje je jako nezgodno nositi, pao sam ravno dva puta. Ali elegantno. Nije bilo boli. Nema ni nikavih plavo-crnih oznaka na mojoj guzici čak. Ali trenirku je taj dan trebalo baciti u zmazani veš. Navečer smo Dragutin i ja otišli van. Prvo smo opet otišli do Subwaya, jer hrana je uvijek bitna. Onda smo krenuli do kina vidjeti da li možda ima neki film koji igra oko jedanaest, a da bi nas interesirao. Nije bilo takvog, pa smo otišli do SC-a. Tamo smo hengali. Prvo u &td-u, a onda svratili i do galerije. Tamo sam na lukav način izmuzao jedan lijepi plakatić, za kojim sline svi koji drže do sebe. Družili smo se Dragutin i ja još neko vrijeme u SC-u, a onda pješke otišli doma, ali ne prije nego smo stali u lokalu kojeg neki zovu Ramadani, a neki Trovač. Tek pokoji gospodin zove to mjesto City Club Grill. Pojeli smo po ćevap sa zadnjim novcima koje smo imali, a tek onda za ozbiljno krenuli doma. Nedjelja Dignuo sam tijelo iz kreveta oko dvanaest. Za doručak sam si spremio sendvič od majoneze i sira. Nikakvog mesa nije bilo u frižideru, osim šunke sa kosti, a to je tlaka rezati, a bogami i nije mi nešto. Sjeo sam za kompjutor i tako proveo svo vrijeme do ručka. Izjela se pašticada. Nakon ručka došao je Dragutin do mene, ne bi li na meni odradio zadaću koju je dobio u svojoj sekti (firmi) za napraviti. Kad smo to odradili, shvatili smo da je skoro sedam sati, a u pola osam su sa prikazivanjem u SC-u trebali početi svi filmovi snimljeni za vrijeme Velesajma kulture, uključujući i onaj u kojem glumi Dragutin. Brže bolje sam oprao tijelo, a onda izašao u hladnu noć i na stanici se našao sa Dragutinom. Prikazivanje nije počelo u pola osam, već oko pola devet. Na svaki film se čekalo po nekoliko minuta da krene, a onda su "organizatori" odlučili da sve filmove prebace na jedan medij i da ih puste jedan za drugim. Prebacivanje je trajalo oko sat vremena. Za to vrijeme ljudi su pizdili, a i ja sam. No, čuda se zbivaju, pa su se tako i filmovi počeli prikazivati. Negdje u to doba došao je i Richard. Dragutinov film je bio dobar. Dapače, bio je toliko dobar da mu je žiri odlučio dati nagradu za najboljeg glumca. Rispekt. Doma sam došao oko dva. Danas sam se jedva probudio ujutro. Kosinski!!!! |
