Kraljevski lopoč
|
Gledali smo Richard i ja Elizabethtown u četvrtak. Cameron Crowe sigurno ima kurac. A taj njegov kurac je non stop virio iz gaća dok je snimao ovaj film. Ne bi li on, kad god to poželi malo prodrkao isti i dobio neku ideju koju bi onda stavio u film. Tako je nastao ovaj film. Siguran sam. Takvo je moje mišljenje o tom gospodinu kojem su se zalomila dva filma u karijeri. Singles i Almost Famous. Koji su odlični. Ostalo je govno po mom skromnom mišljenju. U petak sam bio kod bratića Vođe. Skupa sa Dragutinom. I mojim drugim bratićem, bratem blizancem istog onog koji se ženio prošlu subotu. I bio je još jedan Vođin prijatelj. Igrali smo playstation. I jeli razne vrste čipseva, smokija, tortilja i štapića. Debljali se kao stoka, dakle. Pili smo i pivu. A neki i vino. A nakon što je Dragutina i mene moj bratić, čiji se brat blizanac ženio prošle subote ostavio kod moje zgrade, pokupio nas je Richard, pa smo otišli još i do Pingvina na sendvič. I ja sam si naručio sendvič i (slijedi presedan) nisam ga mogao pojesti. Dragutin je obavio tu svetu dužnost umjesto mene. Nakon toga smo otišli doma. Zaspao sam kao janje pred klanje. Skoro cijelu subotu sam proveo razmještajući stvari po svojoj sobi i prilagođavajući te iste stvari gramofonu kojeg sam dobio od Richarda. I umirao sam od prašine koju sam nalazio svuda i brisao je, i od težine nekih stvari koje sam premještao s jedne strane na drugu, ali na kraju sam zadovoljan rezultatom, iako uvijek može biti bolje, ali o tome jednom drugom prilikom. Navečer smo Tila i ja otišli kod njene prijateljice i tamo pušili smiješni duhan i jeli puno hrane. Otišao sam doma oko pola tri i bio doma negdje oko tri, tri i petnaest, nakon što mi se napokon posrećilo da i ja jednom ulovim neki noćni tramvaj. Ali prije nego što sam ga ulovio, kretao sam se samo putevima gdje je mogla postojati šansa da se nađe neko jelo za kupit. Nisam bio našao nikakvo jelo. Jučer sam radio. jer sam imao neki važni fajl za napraviti. Ali nisam ga cijelog napravio, jer je nekolicina nas išla žderat. Našlo se tako nas devetero ornih i otišli smo u Capuciner na Kaptolu i jeli smo raznijeh hrana. Ostasmo tamo do ponoći i nešto sitno, a onda se zaputismo (samo najhrabriji doduše) prema McDonald'su na nešto slatkog. I probao sam neku novu pitu tamo. Pitu od čokolade. Dobra je, iako je vruća iznutra, pa zna opeć jezik i zmazat majicu. Ali neka, sve je to u redu. Sutra idem u Beč. Ponijet ću pljosku rakije i nešto novaca, ne bi li se uživalo u kobasicama i kebabu, a i tko zna čemu još. Izvještaj slijedi. Gurajbersgrund!!! |
