Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer odem s posla, nadajući se lijepom i ugodnom petku. Dakle, tipično. Možda blaži izlazak van, zaokružen sa odlaskom u američku zalogajnicu, pa doma malo televizije, koje masiranje džonsona, kako to već ide. I ispočetka je izgledalo da će biti tako. Izašao sam van do Melina, vidio hiljade ljudi, uključujući i neke blogere, malo se zabavljao, malo dosađivao i napokon oko jedan otišao doma. Doma, po planu, malo gledao televiziju, malo se igrao sa papa štrumpfom i otišao spavati. Negdje oko 02.15. Uspavao me bio CSI:Miami. Svi znaju da to uopće nije ništa čudno, pošto se radi o najgorem spin off-u svih vremena. I taman sklopim okice, kad zazvoni telefon. "Tko je sad", pomislih. Bratić Vođa. Pijan kao pavijanova guzica. Pita da li sam pio noćas. Odgovorih negativno. "Odlično!", kaže on, "Danas si moj vozač.". Da skratim, dvadeset minuta kasnije, evo njega ispred moje kuće, omamljenog od alkohola, sa najbujnijom ženom, što se sisa tiče, sa ove strane Atlantika. "Vozi!!". To su bile njegove riječi. Onda smo otišli tankat auto. Na benzinskoj je Vođa usput kupio alkoholne zalihe kao da sutra počinje stogodišnji rat. Ostavili smo najbujniju ženu, što se sisa tiče, sa ove strane Atlantika negdje između Mihaljevca i Šestina, a Vođa je izdao naredbu da vozim za Veliku Goricu.

I tako smo nas dvojica usamljenih kauboja, u četiri ujutro vozili za Veliku Goricu. Vođa je uz mene iz kreveta uspio izvuči još dvoje ljudi. Pola je pet ujutro, četvero ljudi je u dvorištu vrtića u Velikoj Gorici, a jedan od njih ih je sve tamo okupio i pijan je. Dere se i žali jer nije dobio pičke od najbujnije žene, što se sisa tiče, sa ove strane Atlantika. Prošlo je neko vrijeme, oprostili smo se sa probuđenima, sjeli u auto i krenuli put Zagreba. Vođa je zaspao čim se sjeo. Proveo je put spavajući na mojem ramenu, dok sam ja pokušavao ostati budan, ne bi li nas sigurno odveo do doma. Stigli smo u jednom komadu, Vođa je otišao prema svom stanu i ugovorio sastanak za danas ujutro u deset do deset. Squash. Prekrasno. Bilo je deset do šest kad sam došao doma, legnuo sam, ali nisam mogao zaspati barem pola sata.

Probudila me jebena budilica sa mobitela. Zle li naprave. Jedva jedvice, uspio sam ustati. Ugurao tenisice, majicu i ručnik u ruksak, pojeo tri napolitanke, tek tako da ne idem van prazna želuca, sjeo u Vođin auto i doveo se do njega. Sišao je još vidno pijan, ali spreman da zaigra squash. Squash smo igrali kao dva penzionera, samo par dana prije smrti. Sat vremena muke i znoja, a onda put Rakitja, do našeg trećeg bratića, ne bi li svi zajedno otišli kod Srbina na jedan familijski ručkić. Ubilo se hrane, a pridružili su nam se i brat blizanac našeg trećeg bratića i njihov otac. Sve je preraslo u nezaustavno naručivanje rakija i vina od strane Vođe, koji je morao održati količinu alkohola u krvi. Ugovoren je golemi tulum kod njega danas u ponoć. Sad je 21.15 i baš sam se probudio od malo popodnevnog sna. Sad po stoti put gledam Kontrolore leta i razmatram opcije. Bengulandolskulskis!!!

- 21:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<	kolovoz, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

27.08.2005., subota

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru