Intrige s dvora kneza Bučimira

Sad kad ste napokon shvatili da sam dosadni mediokritet, iako je to nešto što Vam ja uporno pokušavam utuviti u glavu od početka, no Vi me smatrate božanstvom, a onaj kome to ne godi neka prvi digne i baci kamen, možemo nastaviti u revijalnom tonu.

Dakle, vikend... Nekim čudom u gradu opet ima ljudi. U petak sam izašao van sa dvojicom prijatelja iz osnovnjaka. I iako sam očekivao još jednu dosadnu noć u gradu sa devetnaest stanovnika, pretvorilo se to u noć sa sigurno sto i pedeset ljudi u gradu. Melin je bio pun, a nas trojica smo se prisjećali kako nam je bilo u osnovnjaku. U neko doba, bio je vrijeme da se trbusi napune hranom, pa smo ubili biftek ficleke u Pingvinu i onda laganim hodom otpješačili doma. U subotu sam cijeli dan gledao televiziju. S time da sam od četiri popodne, pa sve do negdje deset navečer gledao isključivo nogomet. Život je bio bajan u tim trenucima. Oko deset smo Richard i ja zapičili malo van. Besciljno šetanje gradom smo nagradili kupnjom kokica i kikirikija na Cvjetnom placu i sjedenjem na klupicama ispred Algoritma, gdje smo prostim komentarima opisivali prolaznike. Nešto što nisam već dugo radio i baš je bilo dobro podsjetiti se kako je to nekada izgledalo.

A onda smo u neko doba, kako to već obično biva, ogladnili, pa smo sjeli u auto i odveli se do Vrbana, u američku zalogajnicu otvorenog tipa. Kupili smo hranu i sjeli van. I to na vrlo vjerojatno najbolja mjesta u galaksiji u tom trenutku. Nama s lijeve strane bila je skupina mladića od 19-26 godina starosti, koje ćemo zvati car nerds. Nama s desne strane sjedila su prekrasna dva para ljudi. Dvije ženske osobe i dva muška stvora. Krenimo redom. Razgovor car nerdsa je tekao recimo ovako:

Car Nerd1: E, jesi vidio one branike?
Car Nerd2: Moj susjed ti ima takve, ali pofarbane u srebrno.
Car Nerd3: Ček malo, jel to ona stočetrdesetpetica tam kod ugla parkirana?
Car Nerd4: Čuo sam da frajer može do stotke u šest.
Car Nerd5: Kaj, samo malo?! U šest?! A OK, ak zna cestu, nije bed.
Car Nerd6: To je ko ono kad je onaj frajer ugradil nitro!
Svi Car Nerdovi: HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA!!!

Onda su se digli od stola i sjeli u svoje prekrasne aute koji sve zajedno vrijede ko moj kompjutor i otišli. Ali zato su nam s desne strane ostali oni drugi "ljudi". S razlogom pišem ljudi pod navodnicima, jer teško mi je opisati kako su izgledali i o čemu su pričali. Najnormalnije je izgledala jedna od dvije ženki. Osim što je nosila majicu kao ukrajinska prostitutka. Druga ženka je, iako nije mogla imati više od 18 godina, izgledala kao da ima najmanje 42. Sva crna od pretjeranog kvarcanja i kose nevješto natapirane, te sa šminkom jednog transvestita, ličila je jako na sestru od Tonya Soprana. Dva mladića su bila također specifična. Prvi je bio, recimo to tako, normalniji. Nosio je neku crnu pripijenu majicu, traperice i neizostavne Paccotti cipelice, a jedina specifičnost je bila dijamantna naušnica u lijevom uhu. No, njegov kompanjon je bio ohohoho zanimljiv. Bijela majica. Rupičasta. Mrežasta praktički. Traperice. Bijela čarapa. I ono čega se grozim najviše na svijetu – bijela špicasta cipela sa crvenim đonom!! Proklinjao sam sudbinu jer nisam imao aparat sa sobom, a i telefon sam zaboravio uzeti. Bila bi to slika i pol. Dovoljno bi bilo da sam usnimio samo i njegove cipelice. A razgovori su im se podijelili u dvije skupine. Malo su pričali o kožnim jaknama, a malo o tučnjavi i hrvanju. Rispekt.

Jučer nisam nigdje išao. Proveo sam dan u svojoj sobi naizmjence radeći i gledajući televiziju. Dani jednostavno ne mogu biti zanimljiviji. Idem sad. Tunajgec!

- 16:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<	kolovoz, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

22.08.2005., ponedjeljak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru