Oh sudbo kleta...
|
Prošao je i taj produženi vikend. Prošao, ali radno. Majku mu. OK, jest da sam u subotu otišao kino i pogledao Otok, koji usput budi rečeno, preporučujem samo neprijateljima. Čak nije bilo ni obećane sise Scarlett Johannson, koja bi uvelike poboljšala kvalitetu filma. Ovako, ostaje mi to da sam gledao loše ostvarenje Michaela Baya, redatelja loših filmova. I to je bilo svo uzbuđenje koje sam proživio za vikend. Eh, da, bilo je tu i žderanja u Srbina u petak. Smetnuo sam to s uma. Jay-Zu, Richardu i meni, odlučili su se pridružiti i moji roditelji, te otac Jay-Zev. Pa smo svi skupa banuli u omiljeni lokalčić i na koga tamo naletim, do li na druga Ronina, koji je baš bio ubio nešto prasetine. Rispekt! Uglavnom, najeli smo se i mi i to poprilično, iako je izgledalo kao da nismo puno pojeli. Nakon hranjenja, nas trojica smo odlučili otići do grada, ali prije nego što smo otišli do grada, otišli smo do mene ne bi li malo ležali na podu ili krevetu i odmorili trbuhe. Tako su nas i zatekli moji roditelji, a pošto smo mi cijelo vrijeme i prdili od hrane koju smo pojeli, svi zajedno smo uživali suznih očiju. Onda smo se nas trojica napokon uspjela dići sa podova i iz kreveta i otići do grada, koji je po predviđanjima bio prazan da prazniji ne može biti. Promijenili smo dvije-tri lokacije, ali svugdje je bilo isto. Dosadno i bezljudo. A plus na to sve je bio da kad sam naručio gemišt za Richarda i sebe u Purgeraju, dobio neku splačinu koju bi se sramili staviti i na menu najgore krčmetine iz Alan Forda. No... Pošto nam je bilo super zabavno, odlučili smo ići doma. Jer valja otići kad se najbolje zabavljaš, zar ne? Pješke smo odradili put od Purgeraja do Frankopanske i jedino zanimljivo što se u tom periodu dogodilo je bilo kad je Richard gromovskim prdežom uspio nasmijati još nekolicinu ljudi osim Jay-Za i mene. A onda smo se na Frankopanskoj morali oprostiti od Jay-Za, jerbo je mladić drugo jutro letio za daleku Englesku. Proplakali smo kao ljute godine sva trojica, a i malobrojni ljudi na ulici u to doba noći i u to doba godine, stali su plakati, a jedna gospođa je čak i prevezena na traumatologiju zbog puknuća srca. Eh... To je to. Ostalo sve po starom. Rintam na poslu, ali danas mi nije teško, jer jučer je prikazana najbolja epizoda Walkera ikada. Bilo je svega, neonacista, religije, tučnjave, humora. Sve u svemu, bilo je predivno. A dok sam bio na svom dvotjednom odmorčiću, uspio sam otkriti još jednu kvalitetnu seriju, koja ne može baš ići ruku pod ruku sa Walkerom, ali jako joj je blizu. Seaquest. Zaključujem da je kapetan Archer najnesposobniji kapetan ikad i stvarno mi nije jasno kako je baš on dobio pravo da zapovijeda najskupljim brodom u povijesti. No, o tome drugi put. Bulajgec! |
