|
Jučer je dakle padala ta kiša. Pa sam sat i pol života proveo u tramvajima. Pet njih sve skupa da budem precizan. U jednom nije bilo zraka. U drugom je neka baba smrdila. U trećem su bili neki pankeri. U prvim kolim četvrtog bila je neka ljepotica dobre guzice koju je naslonila na staklo, pa sam ju ja promatrao i skratio si vrijeme puta. Zajebao sam se jedino kod izbora CD-a. Uzeo sam neki prekratko-trajajući. Ne volim slušati dva put za redom jedno te isti album. Ma koliko god bio dobar. Imam sposobnost vizualiziranja prdeža. Ne znam koliko me pratite. Objasnit ću. Kada prdnem, točno si mogu zamisliti kako je taj prdež izgledao dok je izlazio iz moje guzice. Nekad su to kameni obluci različitih veličina. Nekad je to spora magla. Nekad je to duga nit na kojoj se nalaze čvorovi. I tako dalje i tako dalje. Svaki prdež je unikatan. Stoga nema smisla kategorizirati. Mislio sam napisati priručnik o tome. Imao sam plan i sve. Bila bi to multimedijalna knjiga. Došla bi sa CD-om. Na njemu bi bili snimljene razne vrste prdeža. Čitatelj bi svaki put kad dođe do novog poglavlja, stisnuo PLAY na svom CD playeru i odslušao prdež. Onda bi pročitao kako on izgleda i koje su njegove karakteristike. Ali nakon nekog vremena, shvatio sam da nema smisla pisati takvu knjigu. Takvu knjigu bi jedino imalo smisal pisati kada bi svaki čovjek za sebe pisao tu knjigu. Jer svatko prdi drukčije. Za kraj, odlučio sam pokazati Vam isječak iz, prema IMDB-u, najgoreg filma ikad snimljenog. Riječ je o filmu Manos, Hands Of Fate, i prema ovom isječku, vrlo lagano bi i mogao biti najgori film ikad. Uživajte |


