|
Jučer odemo Richard i ja nadobudno do kina, ne bi li pogledali novi film Stevena Spielberga. I krenulo je super. Kupili smo karte, uz njih dobili besplatne kokice, a kad smo stali u džinovski red da ih pokupimo, pozvala me susjeda Ofca, koja radi u kinu i preko reda nas poslužila. I sjednemo mi tako na svoja dobra mjesta u redu F, baš po sredini platna i nakon nekoliko foršpana i reklama film napokon krene. Sat i šesnaest minuta kasnije. Narod uz žamor ustaje. Richard i ja sjedimo i blejimo u prazno platno. "To je bilo to? Jel su možda fulali jednu rolu?" Dakle, najgori film ikad vrlo vjerojatno! Stalno čekaš da se nešto dogodi, ali nikao da se dogodi. Čak ni nitko drag glavnom junaku ne umre, iako cijelo vrijeme izgleda kao da će netko umrijeti. Nula od filma, bez obzira što ga svi hvale. Svi "važniji" filmski kritičari. Mislim, film je dobro snimljen i sve, nije tu ništa sporno, ali radnja... Radnja je jebe lud zbunjenog. Jebo me pas, ali ja i dan danas ne kužim kak su naši pobjedili njihove. Kad netko pogleda i shvati, nek mi javi. Prekjučer sam sat vremena proveo na balkonu pokušavajući uslikati munju. Super su mi slike munja, te sam i sam htio usnimiti jednu. Znao sam da neće biti lagano, pa sam uzeo stolac, sjeo na balkon, narihtao aparat na kontinjuus šuting i usmjerio prema izvoru džinovskih munja, nadajući se da ću barem jednom slučajno pogoditi baš kad opiči munja. Šezdeset minuta i stoosamdeset snimaka kasnije, imam tri slike na kojima nebo nije sivo, nego malo žučkasto. Od munje ništa. Majku mu!! Totalno ljut, upalio sam opciju snimanja videa na mom aparatu, i usnimio par dobrijeh munja. Ali ja i dalje hoću sliku. Nadam se da će danas opet biti oluje. Pa da opet ubijem par sati vremena. Tarabeng! |


