Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer sam se našao sa svojim razredom iz srednje škole, ne bi li kao proslavili godišnjicu mature. Sedmu po redu. Moj razred je bio jedan bezvezan razred. Nismo bili složni, grupirali smo se i mrzili se međusobno. Sedam godina nakon, stvari su iste. Ali ja svejedno volim ići na te naše sastanke, jer me neopisivo zanima tko ima novu prinovu u familiji, tko ima veći trbuh, te će prinovu tek sad dobiti, tko ima novi prsten na prstu svoje ruke, te tko je i dalje ostao luzer. Ovo zadnje obično pripada meni i možda još pokojoj osobi. Pola žena iz razreda se dakle udalo. Onih par mužjaka iz razreda nije se ženilo. Jedan je doduše postao policajcem. Žao mi je što jučer nije došao u svečanoj policijskoj uniformi na sastanak. To bi bilo savršeno. Njega smo uvijek sprdali. Njega i još jednog. Taj drugi je sad poreznik. A ponaša se kao da je predsjednik svijeta. Brijem da prima mito. Par žena iz razreda sada izgledaju kao gospođe. Na svu sreću, te koje izgledaju kao gospođe sam uvijek mrzio. Sad ih mogu mrzit još više. Jer izgledaju kao gospođe. Nemreš mi izgledat ko gospođa sa 25 godina. Nemreš! I tako to. Popio sam dvije pive i razgovarao sa petero ljudi od njih recimo sedamnaest. Ali pozdravio sve jesam. Ipak sam pristojno odgojen.

To je sve bilo popodne. Navečer smo Richard i ja išli u kino. Gledali smo Wicker Park. Remake je to francuskog filma L' Appartement sa Cassel-Bellucci dobitnom kombinacijom. Original je super film. Remake nije. Kraj priče. Nakon filma, otišli smo do Trga, tamo se našli sa Lukom, pa skupa s njim otišli do Melina (koji je još više otišao u kurac dolaskom novog gazde) i par minuta kasnije otišli u McDonald's. Žderali smo hranu i pričali skoro pa sat vremena o životno važnim stvarima. Zbog jedno dvije litre popijene Coca-Cole, doma nisam uspio zaspati sve negdje do četiri. No, na kraju ipak jesam.

U petak sam bio u Spunku. Na koncertu grupa My Buddy Moose i Casual Elvis. Bilo u redu. Bilo dosta ljudi, pa se pilo i veselilo. Negdje oko jedan, Tila i ja smo odlučili ići doma. Ja sam kupio dvije sendvičine u Importanne centru, a bus nam je došao kao naručen - čim smo izašli iz Importanne centra. To je u biti to. Hoplacup!

- 19:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<	lipanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

12.06.2005., nedjelja

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru