blog se ukida do zavrsetka ljetnih praznika..uzivajte i provedite ovo vrijeme kako najbolje znate..voli vas svih |
- 13:16 - Path through the blinding light (8) - Paper vision - #
Dnevnik.hr
srpanj, 2006
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
iz splita san...slusan rock i novi val uglavnon...ne volin sve sta voli danasnja mladez...totalno san drukcija od drugih i imam totalno drugacije poglede na svit od vecine svojih vrsnjaka..lol..zivin za muziku sedandesetih i osandesetih..volin kosu( na muskima i film..hehe..).....obozavan zivotinje...iman puno prijatelja i prijateljica koje puuno volin..:)
slusan:doorse,zeppeline,azru,
haustor,corbu,ekv,sabbathe,
idole,deep purple,floyde,
2. nacin,atomsko,laufer,
,eagelse,animalse itd...
[IMG]jaaa[/IMG]
moj msn:sadsamsticenik@hotmail.com
icq:453-685-423
Odvratih oči naćas od ljudi,
Iz mraka se u nebo zagledah sjetan,
stišćući palčeve da i Zemlja jednom
postane izvor svjetla.
Gledao sam te sinoc. U snu. Tuzan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeca,
Na visokom odru, agoniji svijeca,
Gotov da ti predam zivot kao zrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuci da su tamne oci jasne,
Odakle mi nekad bolji zivot sjao.
Sve bas, sve je mrtvo: oci, dah i ruke,
Sve, sto ocajanjem htjedoh da ozivim
U slijepoj stravi i u strasti muke.
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jos je bila ziva,
Pa mi rece: Miruj! U smrti se sniva.
Antun Gustav Matos (1873 - 1914)
slikicee :)
1. moj najdrazi kul power braco..hehe
2. moja best frendica....patre moja lipa :))
3.5 mojih lipotica najdrazih ...takoder the best :)(nela,kike,nata,doris,ana i ja na kraju )
4.sad malo razred..hehe
2 ljubice :)
taraskica i kurby
a nije bilo veceg broja
uzorni ucenici
tihy i paulica
to je zasad to..bice jos slikica u skoroj buducnosti
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
mozes imat moje tijelo
Gdje sam rodjen tu je sve sirotinja
Vuk je u nas domaca zivotinja
Skrta zemlja nikoga ne hrani
Da prezivis moras radit vani
Sljakao sam ja u tudjoj zemlji
Sanjao sam o voljenoj zeni
Sa arbajta kad bih dosao doma
Gledao sam kako raste ona
Mislio sam sve cu kupit novcem
Sredio sam stvar sa njenim ocem
Prenesoh je preko kucnog praga
Mislio sam da bice moja draga
Rekla mi je prvo vece, rekla mi je sve
Mozes imat moje tijelo, ali dusu ne
Samo tijelo nista mi ne znaci
Kraj banhofa takve mogu naci
Zelio sam da me stvarno voli
Da joj ljubav nije aerobik
Kad je sa mnom da ne skriva pogled
Da ne gleda uvjek negdje pored
Zagrljeni kada zora svice
Da budemo kao jedno bice
Rekla mi je prvo vece, rekla mi je sve
Mozes imat moje tijelo, ali dusu ne
Nije mogla dugo da zanese
U nas nije bilo graje djece
Sporo su nam prolazili dani
Za vjeceru kad bi sjeli sami
Razboli se, bog je mladu uze
Pamtim vjecno njene zadnje suze
I saptaje "Ti si covjek vrijedan,
Ali zivot, zivot to je bijedan"
Rekla mi je prvo vece, rekla mi je sve
Mozes imat moje tijelo, ali dusu ne
3 N
3n
zbog čega primatima nikad ne isključuju elektriku
oni u principu ionako rijetko čitaju
a i to što čitaju krive stvari čitaju
pa zašto im onda ne isključuju elektriku
želite li dobro svojoj djeci zaslužni
želite li možda najbolje
ne
ja treniram da gađam
ne
ja treniram da mrzim
ne
ja treniram da slušam
ponekad sam usamljen
a i plašim se
držim te na stolu
gospode
sanjao sam fini party
mnogo ljudi
nigdje žandara
sanjao sam sretna lica
dugo nisam takva gledao
znam za smijeh
zbog čega da se smijem
znam za ples
nikom se ne pleše
znam za noć
vidim
tu je oko mene
kao nesreća na putu
kao život
ili smrt
ja se zovem pola horvat ljubila sam mrtvog čovjeka
stigao je po zadatku cijelo vrijeme sam ga čekala
proljeće ili možda jesen
ne znam
sjećam se gorjele su svijeće
a ruke njegove tako muške i prozračne
kao putokaz za nešto
za logor
ili smrt
prisjećam se mnogih stvari ali pamtim jedan doživljaj
by the way
nisam bio krupna zvjerka morao sam ići do kraja
bila je tako lijepa te večeri
kao kad tamna voda izvire
kao kad neobično zabljesne
kao izvještaj centrali
kao udar
sudbina
Obrati pažnju na posljednju stvar
obrati pažnju na posljednju stvar
i legni tu kraj mene
zaboravi na sve što znaš
opusti se sad
ne traći svoje vrijeme
ja te volim
volim da ti pogađam sne
i ne razumijem zašto te smeta
ne mari za to
obrati pažnju na posljednju stvar
i sjećat ćeš se dugo
povuci još dim
udahni volju za put
i uzmi moju ruku
ja te volim
volim da ti pogađam sne
i ne razumijem zašto te smeta
ne mari za to
obrati pažnju na posljednju stvar
zadrži me u sebi
osjećam da lutam kroz terase svijesti
nešto se u meni dijeli
ja te volim
ne mari za to
KASHMIR
Oh, let the sun beat down upon my face, stars to fill my dream
I am a traveler of both time and space, to be where I have been
To sit with elders of the gentle race, this world has seldom seen
They talk of days for which they sit and wait, all will be revealed
Talk and song from tongues of lilting grace, sounds caress my ears
But not a word I heard could I relate, the story was quite clear
(Chorus)
Oh, oh
Oh, oh
Oooh, baby I've been flying... Mama, there ain't no denyin'
Oooh yeah, I've been flying, Mama ain't no denyin', no denyin'
All I see turns to brown, as the sun burns the ground
And my eyes fill with sand, as I scan this wasted land
Trying to find, trying to find where I've been.
Oh, pilot of the storm who leaves no trace, like thoughts inside a dream
Heed the path that led me to that place, yellow desert stream
My Shangri-La beneath the summer moon, I will return again
Sure as the dust that floats high in June, when movin' through the kashmir.
Oh, father of the four winds, fill my sails, across the sea of years
With no provision but an open face, along the straits of fear
Ohh
(Chorus)
When I'm on, when I'm on my way, yeah
When I see, when I see the way, you stay-yeah
Ooh, yeah-yeah, ooh, yeah-yeah, when I'm down...
Ooh, yeah-yeah, ooh, yeah-yeah, well I'm down, so down
Ooh, my baby, oooh, my baby, let me take you there
Let me take you there
Let me take you there
oci boje meda
Voda pada na tvoje ochi boje meda
Ja sam dechak iz vode
Imam trag pod levom mishkom
Na tvoje usne boje mesa
Pusticcu kap svoje vode
Pusticcu glas iz grla
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Tvoje usne na meni
Tvoje ruke na meni
I guram nozh medju zube
I menjam oblik kao vidra
Nosim sablju oko bedra
Skupljam znoj sa chela
Na tvoje usne boje mesa
Pusticcu kap svoje vode, vode
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Voda pada
U tvoje ochi boje meda
Ja sam dechak iz vode
Imam trag pod levom mishkom
Na tvoje usne boje mesa
Pusticcu glas iz grla
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
Aj, aj, a
j, aj, aj, aj
Aj, aj, aj, aj, aj, aj
makedonija
Tamo gdje vjecno sunce sja
Tamo je Makedonija
Narod i zemlja koju volim ja
Dok Vardar grli polja zrelog zita
Ponosna i gorda kao gorska ptica
Pjesmom je svojom zemlja ta
Ocarala srca sva
I vino sa izvora njenih sad pijem ja
Besmrtna ko srce sto vjekovima bije
Tudinska nikad ona bila nije
Zastava njena nek' se vjecno vije
Kad si sam, kad je sve
Tuzno ti se sjeti nje
Makedonija ti pruza ljubav i sne
Dio tebe
Srce puno rijeci, suze govore
Nestali snovi ljube kao koprive
Koliko na svijetu ima malo mostova
Sami kao otoci sto more razdvaja
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.
Kilometri pricaju najtuznije price
Greske kao pijesak vjetar nosi u lice
Tisina postaje moj jedini zvuk
Kao prazna boca ostavljen na dnu
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.
Cijeli svijet stane na moj dlan
Tonem dublje za jos jedan dan
Dublje za jos jedan dan.
Na zlatnom tepihu prosutih zvijezda
Zelje nam postaju glasnije od smijeha
Koliko na svijetu ima malo mostova
Sami kao otoci sto more razdvaja
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.
Cijeli svijet stane na moj dlan
Tonem dublje za jos jedan dan
Dublje za jos jedan dan.