Načela Ignacijanske duhovnosti
1. Ad maiorem Dei gloriam - Sve na veću slavu BožjuŽivotom i djelima očituj slavu Božju.
Slava je pravo lice života. Heb. Kabod, Lat. Doxa.
Potreba da se zabavimo, igramo… otkriva nam naše eshatološko određenje.
Slava je savršenstvo, punina svjetla, mudrosti i ljepote .Ona je Bog.
Mojsiju lice sjaji nakon gledanja Božje slave.
Sve stvoreno je očitovanje Božje slave. Što je neko biće u skladu sa svojom naravi, to na sebi više odražava sjaj Božje slave.
Isus je savršeno očitovanje Božje slave. U nama se dovršava. «Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi da uđe u svoju salvu» (Lk 24, 26)
Zato: «Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu»
Vjera je prizivanje Božje slave u običnost svakodnevnice.
Očitujući Božju slavu mi se pokazujemo u najboljem svjetlu.
2. Magis - Više
Teži za najboljim kako bi postigao bolje i više.
Ne budi sitna duša. Ne miri se s postojećim. Svakodnevno sebe nadilazi. Jer ne rasteš li, ti sahneš.
Počni težiti za nemogućim, jer inače nećeš ni moguće doseći. Počni ozbiljno sanjati, ako već nisi. Sjeti se M. L. Kinga, i njegovog glasovitog "I have a dream…" Njegov san o slobodi crnaca je dosanjan. Sjeti se našeg Gojka Šuška, koji pred smrt kaže: "Nije mi žao umrijeti jer sam doživio što ni sanjati nisam mogao." Ma sjeti se p. Ante Gabrića, koji je najozbiljnije htio pokrstiti čitavu Indiju, sagraditi tisuće škola, nahraniti sve gladne – a uspio je tek izbrojiv broj. Ali zar je i to malo?
Nema smisla gatati na dlan, ali ipak zagledaj se u nj, jer tamo ti sve piše. Vidiš li izvor? Shvaćaš li poruku – budi izvor, a ne močvara. Tvoj život neka se glasa klokotom izvora, a ne kreketom žaba.
Bog te neće pitati koliko si učinio, nego da li si učinio što si mogao.
3. Tantum quantum - Toliko koliko
Daj mjesta samo onom što te vodi svrsi radi koje si stvoren.
"Čovjek se zemaljskim stvarima smije poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tom priječe." (DV 23)
Ovako nešto duhovnim dokoličarima ne ide u glavu, više bi im odgovarale odredbe u stilu: novaca samo toliko, odjeću samo ovakvu, knjige samo ove… Kakvo odvagivanje, kakva razboritost... Oni bi spokojno drijemali okovani zakonima, i zračili fanatizmom.
4. Discernere - Razlikovanje
Stvari shvaćaj iznutra. Ne zadržavaj se na formi.
Ignacije želi da budemo gipki i okretni. Uvijek budni i bistri u odabiranju onog što je najprikladnije u određenom trenutku. Zna on da nama gospodari ono što posjedujemo, stoga poučava o nutarnjoj slobodi od svega. Ali ne prezire zemaljske vrijednosti, dapače upućuje da ih obilato koristimo ukoliko nam služe za hod Bogu. Drugim riječima, ljubav prema Bogu diktira odnos prema stvarima. Sve treba koristiti po nakani Darovatelja, sve upotrijebiti u svrhu Kraljevstva Božjeg. U dilemama se pitati: "Što mi to koristi za život vječni?"
Ignacije ti ne daje ribu, već udicu – kojom ćeš imati ribu svaki dan.
Probaj, pa ćeš vidjet kako funkcionira. Smiješ li težiti za ovim ili onim položajem? Smiješ li se oblačiti ovako ili onako? Smiješ li petkom jesti meso? Smiješ li svaku večer dolaziti na misu? Smiješ li s dečkom/curom ovo ili ono? Ignacije kao pametan čovjek, nije povlačio granice, već savjetuje da imamo uvijek na umu cilj koji želimo postići – a na konkretnosti primijeni pravilo u toliko u koliko. Sve ono što me Bogu približava – dopušteno mi je. A ono što me od njega udaljava, pa makar to bila i kakva pobožnost – zabranjeno mi je.
5. De duobus vexillis - Dvije zastave
Odabiri što je Božje, makar to bilo teže.
Poprište smo bitke između dobra i zla, svjetla i mraka.
U osnovi smo uvijek pred izborom: voditi se strahom ili ljubavlju. Interesom ili velikodušnošću. Predavati se, ili prodavati. Dva mora: Galilejsko i Mrtvo…
6. Agere contra - Djeluj suprotnoUvijek čini ono što te čini boljim.
Bori se za svoju slobodu. Kao što je Isus bičem istjerao trgovce iz hrama – istjeraj ih i ti iz svog srca. Čini ono što se bojiš činiti.
7. Indifferentia – Raspoloživost
Sloboda duha prema svemu stvorenom.
8. Contemplatio ad amorem - Kontemplacija o ljubaviNeka ti srce uvijek gori ljubavlju.
Ljubav je moja težina, ona me nosi kamo god sam nošen. Ona je temeljni pokretač. Zemlju u vrtnju tjera ljubav. Ljubav je težnja za puninom i cjelinom.
Sv Terezija od Djeteta Isusa: «U srcu Crkve bit ću ljubav» (Brevijar, Sv. 4, str. 1113
|
Razno
